Prava Crna Gora: Na jednog oboljelog, pritvoreno 100 zdravih!

Osim apologeta Svjetske zdravstvene organizacije (u široj javnosti poznatih pod zbirnim kodnim imenom „struka“) i pojedinih medija koji sada konačno mogu da, bez nekog velikog rada, sve svoje kapacitete iskoriste u širenju panike, misiji sijanja straha su se vrlo temeljno i predano priključili i državni represivni, ali i pravosudni organi, smatra Mitar Šušić iz Prave Crne Gore.

“I dok neki strahuju od moguće bolesti, svi strahujemo da li smo dobro pročitali i protumačili svaki novi Službeni list, da li smo kadri dosegnuti pravne i jezičke bravure naredbi o preduzimanju privremenih mjera ili ćemo usled raznih „korisnih nejasnoća“ (autor termina Svetozar Marović), dospjeti do spuških zidina i suočiti se sa nikad hitrijim, odlučnijim i – što je opasno – složnijim pravosudnim aparatom.

Svjedoci smo da se kriminalna statistika u poslednjih mjesec dana bitno promijenila, pa umjesto dilera, lopova i nasilnika u zatvorima sjede opasni „treći u autu“, „drugi na ulici“ i slični delikventi.

O ustavnosti i zakonitosti donesenih mjera već je bilo riječi u javnosti, bez nekog rezultata. Izgleda da je zvaničan stav zvaničnih pravnika naše zemlje da ideje Nacionalnog kordinacionog tijela, bez obzira na njihov sadržaj, imaju supermaciju nad čitavim pravnim sistemom i da je sve što tom organu, čiji personalni sastav i stručni legitimitet je više puta dovođen u pitanje od početka neproglašenog vanrednog stanja, automatski postaje blanketna norma za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti iz čl. 287 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Nikoga ne zanima što je lista opštih, posebnih i vanrednih mjera, koje je dozvoljeno uvoditi u uslovima epidemije taksativno nabrojana u Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i što se mnoge od aktuelnih zabrana, ne mogu podvesti ni pod jednu od tamo navedenih vrsta mjera. Jedino ako se upotrebi pravna i logička gimnastika, što nije baš pohvalna disciplina u svijetlu istine i pravde, moguće je pod „drugim mjerama za sprječavanje unošenja zaraznih bolesti u zemlju i prenošenja u druge zemlje“ (čl.55 st.1 tačka 9 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti) smatrati i zabranu izlaska iz objekta stanovanja.

Dakle, razmišljanja Nacionalnog kordinacionog tijela, pretočena u Naredbe nadležnog ministarstva imaju blanketni karakter za odredbe Krivičnog zakonika, mogu ograničavati Ustavom zagarantovane slobode i to je sada svima jasno. U redu. Ali, da li je došlo do nekih izmjena i u procesnom zakonu? Da li su mjere Nacionalnog kordinacionog tijela derogirale neke odredbe Zakonika o krivičnom postupku? Da li se sada nužnost pritvora, kao krajnje mjere obezbjeđenja prisustva okrivljenog cijeni po kriterijumima Instituta za javno zdravlje? Da li se sada opasnost od ponavljanja djela cijeni prema upustvima Ministra poljoprivrede? Ili bilo kog ministra i bilo kog organa, a ne isključivo suda i slobodnog sudijskog uvjerenja?

Evidentno je postojanje neformalnog usmenog naloga nosiocima pravosudnih funkcija da se u svim slučajevima kršenja mjera određuje pritvor do 30 dana, ne zbog opasnosti od ponavljanja djela, kako se to navodi u rješenjima, već kao vid odvraćanja, u svrhu generalne prevencije, što pritvor sam po sebi ne smije biti. I pored želje da razumijemo zabrinutost za zdravlje populacije, koju svi dijelimo, dužnost nam je ukazati na višestruku pogubnost ovakvog pristupa, koji izjednačava sve životne situacije bez obzira na okolnosti, koji ljude bez kriminalne prošlosti smješta u pritvorske zajednice, koje su i same veoma ugrožene, kako potencijalnom infekcijom, tako i povećanjem tenzija usled brojnih restrikcija.

Umjesto da u ovim okolnostima razmisli o mogućnosti otpuštanja određenih kategorija zatvorenika, a pogotovo o zamjeni pritvora blažim mjerama ograničenja slobode, država puni zatvore ljudima koji su usled nepažnje ili prijeke potrebe prekršili neku mjeru.

I dok su posjete porodice zatvorenicima zabranjene zbog opasnosti od unošenja virusa, novo-uhapšeni se bez problema ubacuju u zatvorski sistem, prolazeći veliki broj tačaka sistema, od hapšenja, pretresa, inspektora, saslušanja, zadržavanja, tužilaca, sudija, sve do konačnog smještanja u jedinicu.

Na ovaj način, opasnosti se izlažu kako zatvorenici, tako i sudsko i zatvorsko osoblje, a ne postiže se nikakva svrha. Naprotiv – željeni, a nezakoniti cilj pritvora kao krivične sankcije, gubi svoju oštricu, jer izlaganje velikog broja ljudi krivičnom progonu, za bagatelna djela, urušava čitav koncept krivičnog progona, jer ako previše ljudi stavite na stub srama, onda to i prestaje biti stub srama.

Prava Crna Gora poziva nadležne organe da ukinu pritvor svim licima kojima je isti određen zbog kršenja mjera za suzbijanje epidemije, bar kada se ne radi o povratnicima.

Ograničenje slobode u ovim slučajevima je previše invazivna i kontraproduktivna mjera, donosi velike komplikacije u sistemu, oduzima vrijeme pravosuđu za procesuiranje stvarnog kriminala i bespotrebno uzrokuje veliku patnju i otežava život pritvorenih i njihovih porodica u ovom izazovnom vremenu, stoji u saopštenju.