Portret karikaturiste Zorana Lekovića: Perom razbija sumornu svakodnevnicu!

Zoran B. Leković je rođen u Podgorici. Završio je, smjer – likovno vaspitanje na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću i Fakultet umjetnosti na UDG u Podgorici. Zaposlen je kao likovni pedagog u osnovnoj školi.

Pored pedagoškog rada bavi se slikarstvom i karikaturom. Član je UILU – Crne Gore, Udruženja „Slikarski uranak“, Udruženja karikaturista Crne Gore i Saveza novinara Srbije i Crne Gore. Učesnik je mnogobrojnih slikarskih kolonija u Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Rusiji, Mađarskoj, Bugarskoj, Turskoj. Izlagao je u Rusiji 2003. godine na „Festivalu Slovenske kulture“ u Moskvi.

Prvu karikaturu je objavio 1990. godine u dnevnom listu „Pobjeda“. Osnivanjem dnevnih novina „Dan“, radi kao saradnik za karikaturu do 2006. godine. Karikature je objavljivao u listu „Glas Crnogoraca“ do gašenja ovih novina , zatim reviji „D“, reviji „Istok“, listu „Pokret“ i nekim periodičnim listovima u Srbiji. Karikature objavljuje u elektronskom časopisu za satiru „Etna“ iz Beograda i portalima „IN4S“ i „BORBA“ iz Podgorice. Saradnik je za karikaturu u listu „Večernje novosti“ iz Beograda.

Bavi se uglavnom političkom karikaturom. Do sada je imao deset samostalnih i pedesetak kolektivnih izložbi. Izdao je CD- sa karikaturama 2006. god. pod nazivom „Da se ne zaboravi“. Na predlog Udruženja „Potomaka i poštovalaca ratnika i ratnih dobrovoljaca 1912-1918.“ dobitnik je nagrade Udruženja novinara Crne Gore za 2008. godinu. Žiri udruženja novinara mu je dodijelio ovu nagradu za dugogodišnji rad na novinarskoj karikaturi. Uvršten je u enciklopediju – „Dva veka karikature na prostorima Jugoslavije“ autora Gorana Maravića.

Do sada je u raznim dnevnim i periodičnim listovima i elektronskim medijima, objavio preko 3000. karikatura. Živi i radi u Podgorici.

“Njega su iznjedrila vrtoglava zbivanja i lomovi s kraja burnog dvadesetog vijeka. U ruci ovog, tada mladog slikara i likovnog pedagoga, u gromonosnim i gradobitnim maglinama koje su se nadvile nad Jugoslavijom krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga vijeka, sijevnulo je pero i poput munje počelo da crta slike bune i otpora zlu, zablude i zastranjivanja, zle namjere i gora djela. Leković svojim karikaturama utire dubok trag u vremenu, najčešće ostavljajući postojanije i vidljivije pečate od najubojitijih komentara saopštenih riječima“.

Budo Simonović, novinar i publicista.