PORAZ ĐUKANOVIĆA JE POBJEDA CRNE GORE

Piše: Vladimir Vukićević, komentator BORBE

Rekli smo: biće potreban nikad jači želudac da se izdrži poslednja Đukanovićeva kampanja i izborna trka. Ali, prevazišao je i sebe samog, pa i očekivanja svih nas, njegovih najvećih političkih protivnika.

Umoran i prevaziđen, potrošen i bezvoljan, proseći glasove od Petnjice do Ulcinja i savijen do crne zemlje, Đukanović je opisao krug svoje naopake, destruktivne politike. Kada je u onom ofucanom džemperu iz CK Saveza komunista prekomandovan u Podgoricu iz Beograda onog dalekog januara 1989. godine, rekao je da Crnoj Gori višepartizam nije ni potreban, pa se temeljno kasnije potrudio da ga urniše, podređujući sve institucije i državu lično sebi i svom kriminalno-biološkom okruženju. Dok šefove njegovih sudova čekaju procesi za teška krivična dela, dok njegovi privatni tužioci i lični policajci bazde u Istražnom zatvoru za saradnju sa narko-kartelom, Đukanović besramno obećava bolji život i plate od 1500 evra.

Tačno onoliko koliko su radnici u njegovom rodnom Nikšiću imali kada je on došao na vlast, a onda balvanima sprječavao promocije Saveza reformskih snaga saveznog premijera Anta Markovića. Građane je oslobodio od radnih mjesta, fabrike zatvorio, a u zemlju uveo bijedu, siromaštvo, šverc i kriminal. I danas poslije 34 godine, sa satom na ruci u vrijednosti dva godišnja budžeta te iste Petnjice, najavljuje apokalipsu, slom države i svih njenih šansi, bleferski najavljujući svoj povratak na vlast. Đukanović je na kraju postao strašilo, babaroga koja bezuspješno pokušava nekog da uplaši, sa njim više niko elementarno ljudski i politički pošten ne bi čekao ni autobus.

U nedelju svi kao jedan, dobri ljudi. Najkasnije do podne, jako i hrabro, odlučno i odvažno, za budućnost Crne Gore, lični prosperitet i sreću svih nas, naše đece i onih još nerođenih. Drugoga nam puta nema.

Crna Gora je naš i mi s njom rođeni vijenac.