Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković i predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović razgovarali su u Zagrebu o evropskom putu Crne Gore i položaju Hrvata u crnogorskom društvu.
Tema razgovora na Banskim dvorima, kako je saopštila HGI, bila su i neriješena pitanja koja muče hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori.
Iako veliki demokrata, zagovornik evropskih vrijednosti i ljudskih prava, Adrijan je zaboravio da pita Andreja šta hrvatska vlada čini po pitanju rješavanja problema Crnogoraca i Srba u Hrvatskoj, te da li hrvatske vlasti traže kompromis sa crnogorskom stranom u vezi pitanja koja opterećuju hrvatsko-crnogorske odnose.
Vuksanović kada kroči na teritoriju Hrvatske, očigledno zaslijepljen ljubavlju prema toj državi, zaboravi da mu platu obezbjeđuje i daje država Crna Gora, odnosno njeni poreski obveznici. Stoga je poželjno da se makar ponekad iz kurtoazije sjeti i svojih sugrađana koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati.

U saopštenju za medije HGI navodi da je Vuksanović zahvalio Plenkoviću na aktivnom angažmanu i na snažnoj podršci koja je vidljiva i značajna, za brojem malu, ali jaku i homogenu zajednicu Hrvata u Crnoj Gori.
“Hrvatska nacionalna manjina u svojoj biti je nosilac zapadnih ideja”, kazao je Vuksanović dodajući da je oduvijek bila ona koja daje na kvalitetu evropske integracije.
Vuksanović je uvijek spreman sa svojim saborcima iz Hrvatske građanske inicjative da bude nosilac i propagator zapadnih vrijednosti i ideja, ali izgleda samo na onaj način na koji mu odobre politički drugari iz Zagreba.
Plenković je kazao da će Hrvatska i dalje biti uz Hrvate i da će budno pratiti politička dešavanja u Crnoj Gori, te da njegova Vlada ima trajan interes da hrvatska zajednica ima što bolji status u društvu i uživa sva prava.
Umjesto što divani sa Adrijanom, čija stranka je godinama bila samo privezak DPS-u, a on statista u Skupštini Crne Gore, hrvatski premijer bi trebalo da se bavi ozbiljnom politikom koja će biti fokusirana na rješavanje problema koji potresaju Hrvatsku, a u isto vrijeme da pokuša da izgradi normalne odnose sa susjednim državama.
Po ko zna koji put, Adrijan Vuksanović je pokazao da je njegova „briga“ za hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori i implementaciju zapadnih ideja i vrijednosti, ustvari samo prazna priča koju poteže kada nema šta drugo da radi. Politika lidera HGI-ja se svodi na poneku posjetu Hrvatskoj, bitisanje u Skupštini i „zaštitu“ prava hrvatskog naorda u Crnoj Gori, ali nikad bez konkretnog predloga ili akcije.
Stradanje srpskih i crnogorskih građana u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošlog vijeka, mučenja u logoru „Lora“, te nastavak neprijateljskog odnosa određenih grupacija u hrvatskom društvu prema Crnoj Gori i Srbiji i pojedinicima iz te dvije države, ne tangiraju Adrijana.

Ukoliko je pravi Europejac i hrišćanin ili krišćanin, Adrijan će proširiti svoje vidike i početi da cijeni i onu državu u kojoj živi, a koja mu omogućava lagodan život.
Ostaje nada da će dragi Adrijan u prvoj narednoj posjeti Zagrebu na susretu sa hrvatskim političkim vrhom okrenuti novu stranu u svojoj političkoj karijeri, promovišući sebe ne samo kao predstavnika i zaštitnika hrvatskog naroda u Crnoj Gori, već i kao čovjeka koji će odigrati važnu ulogu u poboljšanju odnosa dvije države, kao i razrješenju svih problema koji muče Crnogorce i Srbe u Hrvatskoj.
