Prethodnih nekoliko mjeseci javnost Crne Gore bila je zasipana video snimcima sa likom odbjeglog šefa kriminalne grupe Miloša Medenice, za koga i dalje nije poznato da li je djelo vještačke inteligencije ili su u pitanju originalni video zapisi. Medenica u kontinuitetu iznosi kompromitujuće podatke za bezbjednosni sektor ali i za političare koji se u ovom trenutku nalaze na čelu države.

Međutim, iz nekog razloga, Medenica otvoreno targetira isključivo jednu političku stranu odnosno pobjednike izbora, odnosno čuvene, kako vole da kažu „oslobodioce“. Iz nekog nepoznatog razloga, Medenica ne želi da progovori o pojedincima iz bivšeg režima a koji su prepoznati po raznoraznim aferama, stoga, tekst može služiti kao mali podsjetnik za ono što javnost itekako želi da zna – šta su detalji afera koje su potresale crnogorsko društvo poslednjih 30 godina i, ukoliko posjeduje i te informacije (a kad već posjeduje za novu vlast, zašto ne bi i za bivšu), zašto ih Medenica ne bi objavio?

Jedan od ključnih ljudi koji su se dovodi u vezu sa mnogobrojnim aferama definitivno je šef nekadašnjeg trodedcenijskog režima Milo Đukanović. Podsjetimo, Đukanovićev režim vladao je Crnom Gorom od 90-ih godina pa sve do 2020. godine. Taj režim obilježile su, kako poslanici DPS-a vole da kažu, istorijske prekretnice te da je on zaslužan za nezavisnost Crne Gore (koja je i danas upitna, imavši u vidu da mnogi građani i dalje govore da je referendum pokraden), članstvo Crne Gore u NATO savez, i početak evropskih integracija države. Međutim, njegovu vladavinu obilježili su i brojni skandali koji su se povezivali sa državnim vrhom poput navodno politički motivisanih ubistava, prebijanja novinara od strane zloglasnih Crnih Trojki i čuvene Sedme uprave, šverca cigareta a kasnije i narkotika kao i formiranje dva najopasnija kriminalna klana u Evropi. Jedan od ljudi sa Interpolovih potjernica svakako i jeste Miloš Medenica koga je sud osudio na 10-ak godina zatvora zbog organizacije kriminalne grupe.

Međutim, ono što je jako zanimljivo u slučaju Medenice (ili vještačke inteligencije) jeste činjenica da isti iznosi podatke iz srca bezbjednosnog sistema a što bi trebalo da, po nekoj „logici stvari“, bude presedan. Ili da potvrdi tezu da je mafija bila u sprezi sa državnim institucijama što su čelnici nekadašnje opozicije tvrdili godinama unazad. Međutim, kada je već to slučaj, a da je odbjegli kriminalac ili njegov AI lik toliko dobro obaviješten, zašto ne bi, hipotetitički sa crnogorskom javnošću podijelio informacije koje se tiču upravo organizacije tih istih kriminalnih grupa, da kaže rute kojima se navodno švercovao kokain kao i cigarete, a onda, što da ne, da postavi pitanje da li je i bivši šef države i počasni (a pomalo i dalje i stvarni) predsjednik DPS-a Milo Đukanović imao išta sa tim, kako su ga godinama optuživali iz nekadašnje opozicije?

Možda bi Medenica mogao da podsjeti javnost i da malo „pročačka“ sopstvene podatke te da otkrije ko je bio taj ko je dao garanciju za Prvi milion, kako su mediji nekada pisali, Milu Đukanoviću, koji je dobio 2007. godne, samo godinu nakon „obnove“ nezavisnosti a što je u javnost svojevremeno iznosio Duško Knežević? Kako je Slobodna Evropa pisala daleke 2019. godine, spekulativan rad Kneževićevih banaka Atlas i IBM, tajno finansiranje vladajuće Demokratske partije socijalista, moguće podmićivanje službenika Centralne banke i najnovija priča o Đukanovićevom prvom milionu su – afere koje dominiraju u crnogorskoj javnosti.

Optužbe Duška Kneževića

Kompanija koja je bila u vlasništvu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića Capital Invest D.O.O. ocijenila je u jednom saopštenju da je neuspješan pokušaj biznismena Duška Kneževića da dovede u pitanje regularnost poslovne transakcije iz 2007. godine. Iz kompanije je navedeno da Knežević pokušava sebe da spasi od krivičnog gonjenja plasiranjem neistina i manipulacija.

Reakcija Capital Investa je uslijedila nakon što je objavljeno da je aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prije dvanaest godina dobio kredit od milion i po eura zahvaljujući biznismenu Dušku Kneževiću koji je garantovao za Đukanovićev kredit.

Duško Knežević se danas nalazi u pritvoru nakon što se vratio iz Londona, a nedavno je i osuđen u predmetu Kaspija na četiri ipo godine zatvora. U više navrata je govorio o aferama Mila Đukanovića, dok je sam Đukanović u više navrata to demantovao čak i negirajući da je toliko bio blizak sa Kneževićem, međutim, fotografije demantuju sve te tvrdnje.

Kasnije je obznanjeno da je akcije Prve banke od firme “Capital Invest” u vlasništvu Mila Đukanovića po cijeni pet puta višoj od nominalne u julu 2008. godine za 1,55 miliona evra kupila firma „Izmont DV“, i to kreditom koji je prethodno dobila od Prve banke.

Prema tadašnjem zakonu o bankama i sadašnjem Zakonu o kreditnim institucijama zabranjeno je da banka daje kredite drugim firmama za kupovinu njenih akcija – „Kupovina elemenata sopstvenih sredstava banke, sredstvima koja su direktno ili indirektno pribavljena iz kredita ili drugog pravnog posla zaključenog sa tom bankom, ništavan je pravni posao“. Ova zakonska zabrana  služi da bi se sprečilo da banka svojim novcem podstiče kupovinu svojih akcija i tako vrši malverzacije na berzi u cilju uvećavanje vrednosti svojih akcija, pisale su „Vijesti“.

Većinski vlasnik Prve banke tada i sada je brat aktuelnog predsednika Crne Gore Aco Đukanović, koji je, prema ovoj dokumentaciji, sa ličnog računa u aprilu 2013. godine kupio preostalih skoro 11 hiljada akcija od bratove firme, omogućavajući mu čist profit od milion evra.

Da li je Ničija kuća Vladanova ili Milova?

Duško Knežević je dodatno govorio i o tome da čuvena Ničija kuća nije bila u vlasništvu Vladana Ivanovića, već da je građena za Mila Đukanovića.

Optuženi bankar je prije dvije godine tražio specijalnom tužiocu da mu omogući pristup ličnom kompjuteru kako bi dokazao da je Milo Đukanović nezakonito zaradio svoj prvi milion, dok je za tzv. ničiju kuću rekao da nema pisanih dokaza, ali je pomenuo više svedoka sa kojima je razgovarao o tome, uključujući i tadašnjeg premijera:

“Ja sam sa Milom Đukanovićem u njegovom kabinetu pričao o izgradnji kuće na Gorici, kada me je pitao da se kuća knjiži na mene”, kazao je Knežević između ostalog na saslušanju prije dvije godine pred tužiteljkom Tanjom Čolan Deretić i sudijom Višeg suda Amirom Đokajem.

Knežević je još od 2019. godine govorio da ima dokaze o Đukanovićem nezakonitom bogaćenju, i vili na brdu Gorica, za koju tvrdi da pripada bivšem predsjedniku Crne Gore.

Tokom saslušanja je rekao da su “ničija kuća, prvi milion i kastodi račun” jedna cjelina i da se o tome ne može pojedinačno pričati, prenijele su tadašnje Vijesti.

Tvrdio je i da je Đukanoviću dao milion evra u kešu, u svojoj kući, ali i tražio da mu nadležni omoguće razgovor sa načelnikom Specijalnog policijskog odeljenja Predragom Šukovićem, jer jedino njemu veruje.

“Nemam materijalne dokaze osim ovog što sam izneo za ‘ničiju kuću’, ali imam materijalne dokaze u vezi sa kreditima, ti dokazi se nalaze u mom računaru kojem ja trenutno nemam pristup i ako bi mi bilo odobreno da pristupim računaru, ja bih sa svojim timom mogao da napravim izveštaj za tužilaštvo. Međutim, tražim korektan odnos prema meni, jer smatram da je zbog ovoga ugrožena moja bezbednost”, kazao je svojevremeno Knežević.

Rekao je da je sve počelo 2007. godine, kada ga je, kako tvrdi, tadašnji premijer Đukanović zamolio da mu da kredit od milion i po evra.

“Pritom mi je rekao da on već ima taj novac koji je kod Duška Bana i Mihajlovića u Švajcarskoj“, kazao je.

Tvrdi i da mu je Đukanović predlagao da mu kredit da peko Atlas banke koja je u njegovom vlasništvu, ali da mu je on sugerisao da nije pametno da premijeru odobri kredit u tom iznosu, „jer će to izazvati reakciju kod građana“.

„Tada sam Đukanoviću predložio da ga povežem sa ‘Pireus bankom’, s obzirom da sam sa vlasnicima bio u dobrim odnosima”, kazao je Knežević tužiocima, saznaju Vijesti.

Detaljno im je pričao i o sastanku u Atini, kojem su, kako tvrdi, prisustvovali on i Đukanović sa jedne, a sa druge strane predstavnici banke Majkl Colakides i Džordž Papaioanu.

Kazao je kako novac, za koji mu je Đukanović rekao da ga ima, prema njegovom mišljenju potiče od šverca cigareta.

“Milo Đukanović mi je rekao da to nije novac Bana i Mihajlovića nego njegov, nije mi rekao ništa o poreklu tog novca, a pretpostavljam da je to novac od šverca cigareta, s obzirom da me je pre toga Dušanka Jeknić pitala mogu li preko svojih veza u inostranstvu da im pomognem da se odblokira novac u Švajarskoj koji potiče od šverca cigareta, a ja joj odgovorio da ne mogu jer je to rizično”, kazao je on tužiocima.

Objasnio je kako je tekao kompletan posao, te da su pravili fiktivni ugovor o navodnom ulaganju u Crnu Goru, kako bi mu Ban i Mihajlović prenijeli novac kojim je garantovao za Đukanovićev kredit.

„Nakon što je kredit zatvoren, ja sam Milu novac koji je bio položen na račun ‘Comsela’ kao kolateral vratio u kešu… Novac sam mu predao u Crnoj Gori, u mojoj kući, a ne želim reći da li sam ovu primopredaju snimio, s obzirom da u drugom predmetu snimak nije uzet u obzir kao dokaz”, kazao je on.

Odgovarajući na pitanja tužiteljke, rekao je da je Đukanoviću predao novac jer mu je ovaj prethodno rekao da je njegov.

Tvrdi i da ima pregršt materijalnih dokaza o tim transakcijama, bankarskih izveštaja, ali i izvještaj Britanaca o poslovanju Đukanovića i sa njim povezanih lica:

„Ali taj izvještaj za sada ne želim da predam, i zavisno od toga postupka i mog eventualnog viđenja sa Predragom Šukovićem, kojem za sada jedinom vjerujem, ću moguće isti predati.“

Tvrdio je i da je Đukanović imao kastodi račun u Crnoj Gori, ali i ko mu je čuvao novac u inostranstvu.

Tagovi