Politikolog Rajko Petrović: Ne smeta vlastima u Podgorici aktuelni režim Aleksandra Vučića, njima smeta Srbija!

Ne smeta vlastima u Podgorici aktuelni režim Aleksandra Vučiža, njima smeta Srbija, ocijenio je politikolog Rajko Petrović za portal Srbi.mk.

Kako je istakao ranije je predvidio da Vlada Crne Gore na čelu sa Zdravkom Krivokapićem voditi antisrpsku politiku. Petrović je naveo i da je već koalicioni sporazum govorio da će Crna Gora nastaviti potpuno istim kursom kao u vreme Mila Đukanovića i DPS-a.

Jedan ste od rijetkih analitičara koji su, svega nekoliko dana nakon avgustovskih izbora u Crnoj Gori, pisali sa strepnjom i negodovanjem u vezi sa djelovanjem buduće, odnosno danas aktuelne vlade Crne Gore. Kako ste još tada predvidjeli većinu stvari koja je uslijedila?

Ja sam dao intervju još 12. septembra 2020. godine, dakle svega dvanaest dana nakon parlamentarnih izbora, gdje sam manje-više predvidio šta će se dešavati, odnosno da neće biti ni govora o tome da će nova vlast voditi prosrpsku politiku. Štaviše, u nekoliko kasnijih tekstova tokom septembra i oktobra sam uvjeravao javnost da će Vlada Crne Gore na čelu sa Krivokapićem voditi antisrpsku politiku. Tek nešto kasnije tvrdio sam da će ona, konačno, voditi antisrpsku politiku ravnu politici Zagreba, Sarajeva ili tzv. Prištine i ponovo sam, nažalost, bio u pravu. Vrijeme je majstorsko rešeto, govorio je Njegoš, ali nam je vrijeme utrošeno da se dobar dio srpske javnosti uvjeri da je ,,sve isto samo Mila nema (ili ipak ima!?)“ bilo dragoceno, jer vrijeme u Crnoj Gori ne radi za srpsku stvar. A kako sam predvidio, pa, mogu reći da za to nije bila potrebna pretjerana pamet ili analitičnost, dovoljno je bilo isključiti emocije, uključiti sve raspoložive činjenice i imati hrabrosti, koja prirodno ide uz mladost, za pisanje onoga što sam pisao. Činjenice su bile neumoljive, jer je već koalicioni sporazum govorio da će Crna Gora nastaviti potpuno istim kursom kao u vreme Mila Đukanovića i DPS-a.

Šta je uzrok činjenici da litije i avgustovski izbori nisu donijeli promjene u Crnoj Gori kakvima se nadao srpski narod?

Uzrok prije svega leži u činjenici da je dobar dio srpskog korpusa, ne samo u Crnoj Gori, već i šire, povjerovao da je dovoljno smijeniti DPS i da će se stvari vremenom popravljati. To je bila pogrešna pretpostavka koja je morala odvesti u neželjenom pravcu. Đukanović i DPS su posledice, a ne uzroci antisrpske politike u Crnoj Gori. Ta politika je duboka, praktično seže vjekovima unazad, od knjaza Danila i kralja Nikole, preko Sekule Drljevića i Savić Marković Štedimlije, do Milovana Đilasa, Slavka Perovića i crnogorske političke garniture koju danas gledamo. Srbi su naivno zaboravili zbog čega je Crna Gora stvorena; stvorena je kao privremena etapa, kao faza do konačnog ujedinjenja Srba, što se i desilo 1918. godine. Nakon toga, nestala je svrha njenog postojanja kao države i svako oživljavanje te ideje bilo je isključivo na štetu Srba. Ako su se za taj projekat zalagale Austrougarska, fašistička Italija, NDH, Brozovi komunisti, a kasnije i zemlje koje su srpski narod više puta bombardovale 1990-ih, može li on biti dobar!? Na kraju, ne zaboravimo da je jedini logičan razlog proglašenja nezavisne Crne Gore 2006. godine želja zapadne koalicije da srpski faktor u potpunosti otjera sa mora. Srbi nisu shvatili da ne treba popravljati vlast u Crnoj Gori, već samu Crnu Goru.

Kako objašnjavate činjenicu da vlast u Podgorici nastavlja sa satanizovanjem zvaničnog Beograda?

Ne smeta vlastima u Podgorici aktuelni režim Aleksandra Vučića, njima smeta Srbija. Baš kao što Podgorici nisu smetali Milošević, Đinđić ili Koštunica kao takvi, već zato što su predstavljali Srbiju. Crnogorci još od 1944. godine Srbiju i Beograd posmatraju kao plijen na koji polažu puno pravo. Oni, dakle, po suludoj cetinjskoj logici, imaju pravo da od Srbije dobiju sve, od obrazovanja, preko zdravstvene zaštite do direktorskih fotelja, a da zauzvrat o Srbiji i Srbima pričaju i protiv njih čine najgore stvari. Sa druge strane, iako Srbi čine 1/3 stanovnika Crne Gore, iako Srbija ima ustavnu obavezu da se o njima stara, ona na to, iz crnogorske perspektive, ne smije ni da pomisli. Vlasti u Podgorici svih ovih decenija savršeno dobro razumiju svoju ulogu instrumenta za borbu protiv Srbije i Srba i zato se isključivo njima i bave. Zašto bi se bavili Hrvatskom ili Albanijom, kada znaju da njima apsolutno odgovara postojanje ovakve antisrpske Crne Gore. Crnogorci i Crna Gora se plaše istine o sebi, a jedini koji tu istinu još uvijek pripoveda jeste Srbija.

Kako ocjenjujete aktuelnu politiku Srbije prema položaju i pravima Srba u Crnoj Gori?

Politika Srbije prema Crnoj Gori je u poslednjih godinu i po dana i više nego zadovoljavajuća. Da sam ja kao analitičar na poziciji vlasti, činio bih sve ono što zvanični Beograd danas radi. Maksimalno pomaže srpske političke faktore dole, ulaže u očuvanje srpske kulture, štiti Srpsku pravoslavnu crkvu i, što je najvažnije, ne dozvoljava Crnogorcima da se prema Srbiji ponašaju kako im se prohte. Na svaki crnogorski orkestrirani napad protiv interesa Srbije i Srba Beograd je konačno u stanju da se ispravi i odgovori na pravi način. Možda to najbolje govori izjava o predsjednika Vučića nakon usvajanja tzv. rezolucije Srebrenici od strane Skupštine Crne Gore – vlasti u Crnoj Gori, daleko im lijepa kuća! Dugo, previše dugo se čekalo da neko u Beogradu sa pozicije moći kaže nešto tako, a u prevodu je rečeno da je nama Srbima dosta više Crnogoraca i njihovog bratstva i ljubavi prema nama u skladu sa trenutnim potrebama. Ako država Crna Gora i dalje priznaje tzv. Kosovo i učestvuje u okupaciji 17% teritorije Srbije, ako donosi rezoluciju o tzv. genocidu u Srebrenici gdje perfidno želi da Srbiji i Srbima stavi žig genocida za sva vremena, ako proteruje ambasadora Srbije, ako njen premijer dolazi u Beograd kasno u noć, nenajavljeno, da određuje kako će glasati institucije SPC, ne mogu, a da ne zaključim – danas je dužnost braniti Srbiju od Crne Gore.

S obzirom da ste mnogo toga do sada pogodili u vezi sa političkim zbivanjima u Crnoj Gori, ne možemo, a da Vam ne postavimo i poslednje pitanje – kako će se, po Vašem mišljenju, dalje odvijati politička situacija u Crnoj Gori?

Stvari će biti sve teže i komplikovanije za srpski narod u Crnoj Gori, ali i za Srbiju kada je u riječ o pitanju Crne Gore. Popis stanovništva se odlaže, ili se radi na tome da se isti uradi po metodologiji po kojoj bi nacionalna pripadnost bila zanemarena. Da ne govorimo o kampanji koju sada Srbo-Crnogorci, a zapravo prikriveni Crnogorci, vode u vezi sa tim da Srbi treba da se izjasne kao Crnogorci jer je to jedno te isto. Ako je tako, zašto se onda ne izjasne svi kao Srbi, kad je već svejedno? Biće da ipak nije. Vlada Crne Gore je sve agresivnija prema Srbiji, Srbima i SPC i, ako je suditi po dosadašnjim ,,bratskim“ i ,,bogougodnim delima“ Krivokapića i njegove svite, ko zna šta nas sve može očekivati u budućnosti. Neka rezolucija o genocidu Srba nad Crnogorcima 1918. godine ne djeluje orvelovski, već logično sudeći po do sada viđenom. Crvene linije su odavno pređene i Srbi u Crnoj Gori moraju što prije da se zbiju u jednu političku kolonu i odgovore na jedini dobitni način – politički i složno. Moraju postati ne samo nacionalni, več i politički Srbi, a političkim Srbima je po prirodi stvari matica Srbija i njihovi interesi se ne razlikuju od interesa Srba u matici, Republici Srpskoj, Sjevernoj Makedoniji ili bilo gdje drugdje. Predsjednik Vučić je, postavljajući pitanje zašto Albanci kojih je procentualno manje u Sjevernoj Makedoniji imaju neuporedivo veća prava od Srba u Crnoj Gori, zapravo dao smjer kojim se treba kretati naša politika prema Crnoj Gori, a to je borba za institucionalizovana prava srpskog naroda. Uz mudrost, slogu i legitimnu podršku zvaničnog Beograda, sasvim ostvariv cilj.

Rajko Petrović, master politikolog