Politički „čistunci“ koji se danas javljaju kao samozvani čuvari principa imaju ozbiljan problem s dosljednošću. Njima, očigledno, ne smeta što je pola bivšeg DPS-a nakon 2020. godine bez ikakvih ideoloških dilema pretrčalo u Pokret Evropa sad. Ne smeta im ni to što u aktuelnoj Vladi sjede ministri i ministarke koji su svoju političku karijeru gradili upravo u DPS-u i SDP-u.

Ne smeta im ni što je ministar finansija kadar formiran u vrijeme DPS-a. Ne smetaju im državni sekretari iz redova DPS-a, niti bivši poslanici te partije koji su danas visoko pozicionirani u novoj vlasti, sa značajnim uticajem na donošenje odluka. Sve to prolazi bez ijedne riječi kritike, bez moralnih dilema, bez političkih lekcija o „starom režimu“.

Ali im smeta jedan čovjek.

Jedan građanin koji je nekada bio član DPS-a, a danas protestuje protiv izgradnje kolektora u Botunu.

Tu se, odjednom, pale alarmi. Tu se izvlače biografije, prebrojavaju godine, citiraju stare izjave i dijele etikete. Ne zato što je neko danas u vlasti, već zato što je danas – protiv vlasti.

To je suština problema.

U Crnoj Gori se ne vodi borba protiv DPS-a, već selektivna borba protiv onih koji se usude da dignu glas. Bivši DPS kadar je prihvatljiv, poželjan i „reformisan“ – ali samo ako ćuti i služi. Onaj ko se pobuni, makar i zbog elementarnog prava na zdravu životnu sredinu, momentalno postaje neprijatelj sistema.

Takva politika nema veze s principima. To je gola politička pragmatika, obučena u lažni moralizam.

Ako je problem članstvo u DPS-u, onda je problem svuda – u Vladi, ministarstvima, kabinetima, državnim sekretarijatima i partijskim vrhovima nove vlasti. Ako nije, onda je licemjerno i nepošteno koristiti tu prošlost kao batinu protiv građanskog protesta.

Botun nije politički projekat. Botun je simbol straha ljudi koji ne vjeruju vlasti jer vide da se kriterijumi mijenjaju u zavisnosti od toga ko je „naš“, a ko „njihov“.

A dok se politički čistunci bave biografijama građana, stvarna pitanja ostaju bez odgovora: ugovori su skriveni, garancije nepostojeće, a povjerenje – izgubljeno.

I to je jedina istina koju vlast danas pokušava da zamagli.

Tagovi