Studenti Pravnog fakulteta traže da se do kraja juna održe vanredni parlamentarni izbori, što bi u praksi značilo da bi izbori morali da budu raspisani do 15. maja, kako bi se ispoštovao rok od minimum 45 dana koliko mora po zakonu da prođe od raspisvanja do održavanja izbora!

Izgleda da je i blokaderima jasno da su ovo posljednji trzaji njihovih blokada, pa sada na sve načine pokušavaju da uhvate „posljednji voz“ i te, izuzetno male podrške dijela javnosti „studentskom buntu“, pa tako po svaku cijenu pokušavaju da na, sada već poduži i haotični spisak zahtjeva, dodaju i traženje hitnog raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora koji bi se održali do kraja juna!

Ovo bi u praksi značilo da bi izbori morali da budu raspisani do 15. maja, kako bi se ispoštovao rok od minimum 45 dana koliko mora po zakonu da prođe od raspisivanja do održavanja izbora!

Blokaderi sa Pravnog fakulteta, čiji je dekan Bojan Milisavljević zajedno s ostatkom uprave nedavno podnio ostavku, tražili su da se, kako saznajemo, u petak uveče na plenumu po hitnom postupku glasa o održavanju izbora do kraja juna.

Na to su reagovali blokaderi sa FON-a i oglasili se saopštenjem u kojem navode da to ne može tako kako su na Pravnom zamislili, jer, kako dodaju, nigdje nije izglasan taj rok za izbore, kao i da je to kršenje njihove direktne demokratije.

KOKOŠKA ILI JAJE?

Blokaderi sa FON-a, takođe, navode da ne postoji način da natjeraju „nadležnu instituciju“ da raspiše izbore u tom roku, te da će zbog toga izgledati smiješni, jer bi to u praksi značilo da bi predsjednik republike morao da raspiše izbore najkasnije do 15. maja!

Bez obzira na različito mišljenje u vezi s datumom vanrednih parlamentarnih izbora, jedno je vrlo jasno: blokaderi ozbiljno pripremaju taj, sad već sedmi zahtjev. Oglašavanje opozicije u vezi s vanrednim izborima poklapa se s predizbornim studentsko-blokaderskim aktivnostima, pa se javnost počela pitati „šta je starije – kokoška ili jaje“, odnosno „ko ono bijaše prvi počeo priču o vanrednim izborima“.

Da je ovo zapravo borba blokadera za opozicione biračke glasove i spas od zaborava, koji može da uslijedi ukoliko izbori budu raspisani, recimo, za dvije godine, smatra i politički analitičar Branko Radun.

„I oni su svjesni, kako vrijeme prolazi, a naročito nakon 15. marta kada su pojedini vjerovali da će vlast kapitulirati i samo predati državu studentima, da podrška tzv. studentskom pokretu opada i da odavno više nema te energije s početka, gdje su i neki, možda do tada neutralni građani, podržavali početne studentske zahtjeve jer su se zalagali za vladavinu prava i pravdu. Do sada su blokaderi preuzeli simpatije i glasove srpske opozicije, pa čak i njihovog tzv. ‘tvrdog jezgra’ i aktivista, ali svjesni su da s protokom vremena imaju sve manje simpatija građana, da ide ljeto, da gube pozicije i sada pokušavaju da uhvate posljednji voz“, kaže Radun za Kurir.

NEMA JEDINSTVA

On napominje da ni među samim blokaderima nema jedinstva oko ovog i drugih pitanja i pita se kako će onda dogovoriti izbornu listu od 60 profesora i pita se ko će da bude nosilac te liste.

– Na početku je tu zaista bilo studenata koji su vjerovali u viši cilj i bili su protiv svakog bavljenja politikom, pa se sada gubi i njihova podrška. Takođe, shvatili su da blokade imaju velike posljedice na njihov život, godina je izgubljena, neko je sada trebao da se zaposli, novac roditelja potrošen… Dobili su podršku jer su se formalno predstavljali kao apolitičan pokret koji zahtijeva poštovanje prava, ali kada uđete na političku arenu – sve se mijenja. Morate da imate jasan program, ljude koji će vas predstavljati imenom i prezimenom, jasne stavove o pitanjima od državne važnosti kao što su Kosovo, pristupanje EU, sankcije Rusiji… To nisu prazne priče, već važne teme na osnovu kojih se birači odlučuju i fer je da se kaže za šta će biti ta navodno studentska lista. Ne mogu ljudi da donesu odluke kako će pozicionirati spoljnu politiku na osnovu srpskih zastava s protesta, jer to ništa ne govori i ništa ne mora da znači – govori Radun.

Tagovi