Jaz između „16 minuta tišine“ za Novi Sad na ulicama i zatvaranja očiju pred pogibijom studentkinje na Filozofskom fakultetu ogolio je svu surovost blokaderske selektivnosti i potvrdio da njihova tuga nije odraz empatije, već politička kalkulacija koja žrtve dijeli na one pogodne za proteste i one koje treba sakriti od javnosti.
Ulice Srbije i hodnici srpskih fakulteta odjekivali su mjesecima, od 1. novembra 2024. godine, pod nogama i parolama onih koji su novosadsku tragediju i 16 žrtava pada nadstrešnice iskoristili za politički obračun.
Beogradske ulice i prostor ispred Filozofskog fakulteta ostali su nijemi pred tragedijom koja se dogodila upravo na tom mjestu: jedna studentkinja, M. Ž. (25), stradala je 26. marta kasno uveče, oko 22.45 časova, padom sa petog sprata fakulteta. Saučešća porodici ove mlade djevojke, čiji je život ugašen pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, uputio je vrh države.
Pokrenuta je istraga.
Reakcija onih koji se nazivaju „borcima za pravdu“ bila je poražavajuća. Umjesto dostojanstvenog oproštaja, vapaja za istinom i minuta ćutanja za stradalu koleginicu, blokaderi su pokrenuli – proteste protiv istrage!
Jezivi muk
Glas kolega sramno je izostao upravo onda kad se smrt desila u njihovom sopstvenom dvorištu, na Filozofskom fakultetu, koji je postao poprište nelegalnih aktivnosti i boravaka tzv. studenata u blokadi. Dok su na hodnicima i u kancelarijama Filozofskog boravili mimo propisa, uprava je zatvarala oči, a sada, pred tragedijom sopstvene studentkinje, njihova tišina je najglasnija.
Jedan mladi život izgubio je posthumno i bitku protiv velikih političkih ambicija. Svjedočimo ne samo nedostatku empatije već i nedostatku odgovornosti dekana Filozofskog fakulteta Danijela Sinanija i rektora Univerziteta u Beogradu Vladana Đokića.
U svjetlu njihovog djelovanja, poštenije je nazvati ih političarima nego akademskim radnicima, jer njihovi postupci nisu ništa drugo nego građenje političke karijere preko leđa studenata.
Na ovaj paradoks ukazao je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tokom obilaska gradilišta Ekspo, naglasivši da je „očigledno legitimno da jedan rektor gradi političku karijeru preko budućnosti djece u ovoj zemlji“, ali da mu, kako je istakao, jedna stvar posebno upada u oči.
Sumnjive okolnosti
– Sve je to super, osim što nije legalno i legitimno da ne posvetite pažnju ubistvu jedne djevojke. Zahvalan sam porodici Milice Živković, koja je sarađivala s državnim organima. Ta djevojka je svega 18 minuta prije smrti slala potpuno normalne poruke. Ništa nije nagovještavalo da bi bilo šta učinila protiv sebe. Ništa čudno u njenom ponašanju. Ona je na to bila natjerana. Na koji način, istraga će da utvrdi – rekao je predsjednik Vučić tokom obilaska gradilišta Ekspo.
Kako je istakao, brine ga nedostatak empatije i navodi da ni političar Đokić niti drugi političari s fakulteta nisu pokazali empatiju prema toj djevojci.
– Više minuta ćutanja je dobilo kuče Dona nego jedna divna djevojka… Treba da bude sramota političara Đokića, političara Sinanija, političara Roglića (Dejan Roglić, dekan Hemijskog fakulteta u Beogradu, prim. aut.). Ali narod to sve vidi i on će da sudi – rekao je predsjednik.
I upravo će narod biti taj koji će na kraju suditi o njihovom (ne)postupanju i nedostatku osnovne ljudskosti u trenucima kad je ona bila najpotrebnija.
Oni koji su okrenuli glavu od tragedije na Filozofskom moraće narodu da pogledaju u oči!
(KURIR)
Prodani smrad.
Sram bilo sve one – na visokoškolskim ustanovama, u civilnom društvu, medijima, političkim strankama i pokretima – koji su aktivnim odobravanjem, podrškom ili ćutanjem, zarad lične koristi ili ciljeva, dozvolili da se ovo desi generacijama mladih u Srbiji. Napravili ste od njih sektu. Zombifikovali ste ih. Iskoristili ste ih i zloupotrebili.
Neće da ga usporava ta jedna smrt koja se desila baš tu ispred njegovog nosa.
Bravo Ani – potrebno je progovoriti istinu i osvetliti odgovornost onih koji su ugrozili živote studenata. Pravda i svest ne smeju biti ignorisane
Nije samo stvar u fotelji, nego i u krivici, i Đokić nosi deo krivice za njenu smrt.
Šta je taj raktor Đokić uradio sa obrazovnim sistemom dece da bi zaštitio svog prorektora Bojovića.
KAKAV ČOVEK BEZ TRUNKE EMPATIJE
Covek snosi odgovornost za smrt studentkinje
Đokiću , istorija će te pamtiti kao rektora koji je okrenuo glavu od mrtve koleginice .
Vlast mu je važnija od svega!
Minimum ljudskosti je bio minut ćutanja, ali izgleda da je i to previše za njega, sramota!
Nije pitanje politike, već osnovnog poštovanja prema tragediji.
Tužno je što se tragedije koriste ili ignorišu zarad ličnih interesa.
Djokic je indirektni krivac za ovo sto se dogodilo na fakultetu, realan treba biti.
Ovakav potez govori više od hiljadu reči o karakteru.
Politika ne sme biti iznad osnovnih moralnih vrednosti.
Djokic koji nije osudio nasilje i haos na fakultetu je indirektni krivac za ovu strasnu tragediju.
Ovo je dokaz koliko su pojedinci odvojeni od realnosti i naroda.
Građani vide i pamte – ovakve stvari se ne zaboravljaju.
Djokic pokazuje da mu je vlast vaznija od istine i nastradale devojke, jadno i cemerno zaista.