Pola godine od upokojenja Mitropolita Amfilohija
Na današnji dan, kada vjernici obilježavaju najtužni dan u hrišćanstvu – Veliki petak, navršava se pola godine od upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.
Mitropolit je preminuo u KCCG 30. oktobra 2020. godine, a sahranjen je 1. novembra u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.
Mitropolitova sahrana bila je jedna od najvećih sahrana u istoriji Crne Gore, a on je ujedno bio jedna od najznačajnih ličnosti.
Mitropolit Srpske pravoslavne crkve Amfilohije je prethodnih 30 godina bio na čelu Mitropolije u Crnoj Gori.
U tom periodu izgrađen je veliki broj crkava i manastira kao i Hram u kome je sahranjen, treći po veličini u pravoslavnom svijetu, sa najvećim zvonom na Balkanu teskim 11 tona, čija je izgradnja trajala 20 godina.
Ko je bio Mitropolit Amfilohije?
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je rođen 1938. godine u Barama pod imenom Risto.
Osnovnu školu je završio u manastiru Morači, a Bogosloviju Svetog Save u Rakovici u Beogradu. Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1962. godine. Uporedo sa Bogoslovskim fakultetom, studirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Veliki uticaj na njega izvršili su duhovnik manastira Ćelije otac Justin Popović, kojeg je SPC uvrstila u usvetitelje, i svetogorski starac Pajsije.
Posle završenog fakulteta, postdiplomske studije nastavlja u Bernu i Rimu, gdje je magistrirao na Istočnom pontifikalnom institutu (1965).
Odatle odlazi u Pravoslavnu Crkvu Grčke, gdje je primio sveštenički čin. U tom periodu, u Atini je odbranio doktorat o Svetom Grigoriju Palami.
Posle godinu dana provedenih na Svetoj Gori, odlazi za profesora na Pravoslavni institut Svetog Sergija u Parizu, a od 1976. godine postaje docent, pa redovni profesor na Bogoslovskom fakultetu Svetog Jovana Bogoslova u Beogradu (kasnije Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu), u dva mandata bio je i njegov dekan.
Govorio je grčki, ruski, italijanski, njemački i francuski jezik, a koristio u naučnom radu starogrčki, latinski i crkvenoslovenski.
Sabor SPC izabrao ga je maja 1985. godine za episkopa banatskog, a hirotonisao ga je ubeogradskoj Sabornoj crkvi patrijarh srpski German.
Decembra 1990. godine izabran je za mitropolita crnogorsko-primorskog sa sjedištem na Cetinju, svečeno ustoličenje izvršio je patrijarh srpski Pavle.
Mitropolit Amfilohije je nosilac drevnih titula: Egzarh Sveštenog trona pećkog, kao i Arhiepiskop cetinjski.
Bio je član Sinoda SPC, „crkvne vlade“ u više saziva, predsjedavao je tim tijelom i bio zamjenik oboljelog patrijarha Pavla od kraja 2007. godine do njegovog upokojenja.
Kako je navedeno, mitropolit Amfilohije je ustoličen u Cetinjski tron u vrlo teško vrijeme po mitropoliju crnogorsko-primorsku i uopšte pravoslavlje u Crnoj Gori jer je zbog „komunističke vladavine većina crkava i manastira bila zapuštena“.
U ljetopisu „Obnova i gradnja manastira i hramova u Crnoj Gori 1990–2010“, koji je izdat povodom dvadesetpetogodišnjice arhijerejske službe mitropolita Amfilohija i dvadesetogodišnjice njegovog služenja na Tronu cetinjskom, naveden je podatak da je u tih 20 godina sanirano, rekonstruisano i izgrađeno 569 crkvenih objekata.
Obnovi sveštenstva je poklonjena velika pažnja „sa ciljem da, kao nekada, ne bude u Crnoj Gori ni jednog manjeg mjesta niti većeg sela u kojem bi bio hram bez paroha“.
Za vrijeme mitropolita Amfilohija, prvi put u istoriji Crne Gore, tu mitropoliju posjetili su patrijarsi i predstavnici svih pomjesnih crkava pravoslavne vaseljene, između ostalih, vaseljenski Vartolomej, moskovski i sve Rusije Aleksej II, a takođe i patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril.
Mitropolit Amfilohije bio je jedna od najuticajnih ličnosti SPC, a bio je i najveći sledbenik kosovskog zavjeta.
„Đed“, kako su ga zvali vjernici, predvodio je višemesečne litije u Crnoj Gori, a bio je ujedinjitelj vjernika.
U tvoj spomen, treba prekontrolisati riznicu, i sve druge. I vidjeti da nijesu otkinuli koji komad zemlje da prodaju(zato su se i dovukli). Obavezno….. Na to su se pojagmili a ne na vjeru tvrdu, mi smo šetali samo…..
Ko je prđekno prđekno je, otišo je vakciniso se nije!