Edi Rama se opet našalio na račun Crne Gore. Opet javno. Pred kamerama i uz obaveznu scenografiju – Milojko Spajić pored njega, tih, pristojan i nasmijan, kao da prisustvuje stand-up nastupu, a ne diplomatskom događaju. I opet – ništa. Nikakva reakcija. Nikakav stav. Nikakav znak da Crna Gora ima minimum samopoštovanja.

Rama se, da se ne lažemo, ne šali. On testira. Testira koliko daleko može da ide, koliko nisko može da spusti sagovornika, a da ovaj i dalje klima glavom. A svaki put dobije isti odgovor: može još.

Na društvenim mrežama građani reaguju burno, ogorčeno, s pravom pitaju ono što vlast uporno izbjegava: šta bi bilo da je ove iste riječi izgovorio Aleksandar Vučić? Odgovor je bolan koliko i očigledan – Crna Gora bi bila na ivici vanrednog stanja. Naslovi bi gorjeli, analitičari bi govorili o „ugrožavanju suvereniteta“, a politička elita bi se utrkivala ko će žešće da osudi. Ovako kada se Rama sprda, društvene mreže „gore“, a CRna Gora, njeni predstavnici, nezavisni analitičari i novinari, kao i komite ćute. Ni glasa da puste.

Ali kada poniženje dolazi iz Tirane, tada se ćuti. Tada se govori o „šarmu“, „specifičnom jeziku“, „regionalnoj saradnji“. Kao da ponižavanje postaje prihvatljivo ako dolazi uz osmijeh i modernu garderobu.

Najnoviji „gaf“ je Ramina izjava da je „Crna Gora je najveća i najmoćnija država u regionu. Ima 50 miliona stanovnika. Mi smo mali, ali Crna Gora je ta“. Prethodno je bilo još pošalica na račun Crne Gore, uvijek u prisustvu premijera Milojka Spajića. Tako je Rama je tokom govora Spajića primijetio da naziv Crne Gore sadrži dvije riječi „crno i planina“, a kada je crnogorski premijer objašnjavao koliko je stara Crna Gora i da je nezavisnost obnovila 2006., Rama je napravio još jednu upadicu, rekavši da je Crna Gora „starija od Grčke i Srbije“.,

Ovo više nije pitanje diplomatije, već političke kičme. Država koja se ne brani od ismijavanja ne šalje poruku mira, već slabosti. A slabost, naročito na Balkanu, nikada nije bila valuta poštovanja.

Zato problem nije Edi Rama. On radi ono što mu je dozvoljeno. Problem je Crna Gora koja je odlučila da je bolje biti simpatična nego suverena, lakše ćutati nego odgovoriti i da je poniženje prihvatljivo ako se nazove „šalom“.

 

Tagovi