Pitanje zakonitosti promjene imena Biblioteke: O promjeni naziva odlučuje – Savjet!

Nakon što je Borba nezvanično i ekskluzivno saznala da će Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ ponijeti ime njenog osnivača i prvog gradonačelnika Podgorice, vojvode i književnika Marka Miljanova, u javnosti su se pojavile spekulacije o tome da li Savjet uopšte ime pravo da odlučuje o tome, i da li su potrebne saglasnosti još nekih organa.

U Statutu Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“ koji ju usvojila Skupština Glavnog grada jasno piše da o promjeni naziva Biblioteke odlučuje – Savjet ustanove.

Prema dostupnim podacima, Savjet se o ovoj inicijativi, koju je podnio član ovog tijela Novica Đurić, izjasnio pozitivno. Kako su prenijeli pojedini mediji, inicijator Đurić je, sa članovima Savjeta Bećirom Vukovićem i Emilom Labudovićem glasao za promjenu, predsjednica Savjeta Gorica Vukićević bila je uzdržana, a peti član Savjeta opravdano odsutna sa sjednice.

U tom istom tom Statutu piše da Savjet odluke donosi većinom glasova članova Savjeta. Prostom matematikom je i više nego jednostavno zaključiti da tri glasa za promjenu predstavljaju potrebnu većinu za donošenje odluka.

Statut Biblioteke takođe, kada su u pitanju nadležnosti Savjeta, pravi razliku između predlaganja osnivaču i odlučivanja.

O pojedinim stvarima jasno piše da se Savjet ne može odlučivati samostalno, bez saglasnosti osnivača ustanove (u ovom slučaju Skupština Glavnog grada). Ipak, naziv biblioteke nije jedna od njih.

Tako, primjera radi u članu 18 se navodi da Savjet predlaže osnivaču statusne promjene ustanove. Isti taj član Statuta izričito predviđa da Savjet odlučuje o promjeni naziva Biblioteke. Dakle, ne predlaže nikome, već samostalno odlučuje. Iz toga prozilazi da za odluku da se ime Biblioteke promijeni u Narodna biblioteka „Marko Miljanov“ nije potrebna saglasnost osnivača, tj. Skupštine Glavnog grada. Jer, kako je kazano, statut je jasan – o nazivu Savjet odlučuje.

Na eventualnu potrebu za odlukom Skupštine Glavnog grada, ali i saglasnost Ministarstva, potencijalno ukazuje Zakon o spomen obilježjima, koji ovakav postupak predviđa za podizanje spomen obilježja. Ipak, ovaj zakon se precizno ne određuje prema tome kako se odvija promjena naziva javne ustanove, već samo o podizanju obilježja u okviru naziva javne ustanove, što se može tumačiti kao obavezno samo u postupku osnivanja ustanove sa spomen-obilježjem u svome nazivu, ne i za promjenu samog tog naziva.