Tragedija koja je potresla Cetinje, u kojoj je život izgubio maloljetni dječak, otvorila je bolno, ali legitimno pitanje – zašto nakon takvog događaja nije proglašen Dan žalosti?
U društvu koje teži empatiji, solidarnosti i institucionalnoj odgovornosti, simbolične odluke imaju veliku težinu. Dan žalosti nije samo formalnost – to je poruka zajednice da dijeli bol, da prepoznaje težinu gubitka i da staje uz porodicu u najtežim trenucima.
U prethodnim slučajevima, javnost je svjedočila da su lokalne ili državne vlasti brzo reagovale, proglašavale dane žalosti, organizovale komemoracije i slale jasnu poruku zajedništva. Upravo zato, izostanak takve reakcije u ovom slučaju dodatno zbunjuje i otvara prostor za sumnju u dosljednost postupanja institucija.
Postavlja se pitanje – da li postoje jasni kriterijumi kada se proglašava Dan žalosti, ili se takve odluke donose ad hoc, u zavisnosti od okolnosti i procjene pojedinaca?
Jer, ako pravila nijesu ista za sve, onda svaka odluka – ili njen izostanak – postaje predmet preispitivanja.
Ovdje nije riječ o politizaciji tragedije, već o principu. O potrebi da institucije pokažu senzibilitet i pošalju poruku da nijedna tragedija nije „manje važna“, posebno kada je riječ o životu djeteta.
U trenutku kada porodica prolazi kroz nezamisliv gubitak, a zajednica pokušava da pronađe način da iskaže saosjećanje, institucionalna tišina djeluje hladno i udaljeno.
Zato ovo pitanje nije napad, već zahtjev za objašnjenjem.
Zašto nije proglašen Dan žalosti?
Jer odgovor na to pitanje nije važan samo za ovaj slučaj, već i za povjerenje građana u institucije koje bi trebalo da budu uz njih – u trenucima kada je to najpotrebnije.
Zato sto mu se svi izjašnjavaju kao Srbi!
Cetinhe je postalo najomrazenije mjestasce u CG
Ne mozete da vjerujete kakve se sve price vode po Cetinju!!!!Ovaj grad je za potpalu stvoren.Ovdje su vecinom nacisticko fasisticki mozgovi!!!!Jedno dijete se posmatra kroz politiku!!!!Skrbavci usta vam se …….
Sram vas bilo!
A sto ste ocekivali od one ljudurine Djuraskovica njemu je mozak kao u pileta a drugo otac i majka su mu svestena lica a znamo da Cetinjani iz dna duse mrze Srbe da je kojim slucajem to bilo Italijansko dijete tri dana zalosti bi bilo ostade stara izreka Cetinje Cetinje kad me vidis je..me e tako se rado dolazi na Cetinje
UTVARA GRAD UTVARA ZATO STO JE SIN SRPSKOG SVESTENIKA ETO A STO TO NEZNATE
Zato što je Cetinje bolesno i treba da se liječi.
Koliko treba imati zla u sebi, pa ovako nešto napisati, objaviti. Prethodnih dana bilo je nekoliko tragedija, najvećih tragedija, u kojima su stradali najneviniji, najbolji među nama, nedužna djeca. Podsjećam, tragedija, kad je najpljepši pupoljak izletio ispred auta, kada se nesrećni andjeo utopio. …… Koliko me sjećanje služi, nijedan grad za takav slučaj nije proglasio Dan žalosti, a i te kako je trebalo. Međutim, ovako izdvajati pogibiju nedužnog anđela, da bi mi stariji donijeli neki zaključak i bili ogorčeni na neki grad, odnosno ličnost, da bi što više mrzjeli, je toliko morbidno, da nemam više riječi.
Ana ,Ana,griješiš i to mnogo.
Svakom normalnom stvorenju je žao gubitak nečijeg života a pogotovo kad strada dijete.
Pogledaj komentare o tragičnoj smrti na Cetinju,pa će ti biti jasno.
Bol i tuga bližnjih ne može se ublažiti,al im makar ,na muku ne treba dolivati mržnju i netrpeljivost.
Nijesu imali kad od zamjena zastava na Cetinjskom Manastiru