Ponuda jemstva od 5.000.000 eura za puštanje Aca Đukanovića iz pritvora otvorila je pitanje koje daleko prevazilazi sam sudski postupak – pitanje odnosa novca, moći i sistema u Crnoj Gori.

Prema dostupnim informacijama, jemstvo je strukturirano kroz 1.000.000 eura u gotovini i 4.000.000 eura u nekretninama. Jedno lice. Pet miliona eura.

Ta cifra, međutim, dobija pravu dimenziju tek kada se stavi u kontekst.

Postoji čitav niz crnogorskih opština čiji godišnji budžeti ne dostižu ili jedva prelaze ovu sumu: Šavnik, Plužine, Žabljak, Petnjica, Gusinje, Andrijevica, Plav, Mojkovac, Kolašin, pa i Cetinje.

Drugim riječima – jedan čovjek nudi jemstvo koje je na nivou ili iznad finansijskih kapaciteta čitavih lokalnih zajednica.

Sistem koji je stvorio ovakve razlike

Ovakva disproporcija ne nastaje preko noći.

To je rezultat dugogodišnjeg modela u kojem su pojedinci akumulirali ogromnu finansijsku moć, dok su istovremeno brojni gradovi i opštine ostajali zavisni od transfera iz državnog budžeta.

Ironija je očigledna – upravo su te sredine godinama bile politička baza sistema koji ih je držao u finansijskoj zavisnosti.

Glasali su za stabilnost, a dobili zavisnost.

Jemstvo kao pitanje sistema, ne samo prava

Jemstvo od pet miliona eura nije samo pravni institut. Ono je i test za institucije.

Jer svaka ovakva cifra otvara legitimna pitanja:
• Da li je nadležna poreska institucija provjerila porijeklo 1.000.000 eura u gotovini?
• Da li su plaćeni porezi na taj novac?
• Ko su lica koja garantuju preostali iznos kroz nekretnine i da li su njihove garancije detaljno analizirane?
• Da li su bezbjednosne službe izvršile procjenu svih relevantnih okolnosti u skladu sa zakonom?

U uređenom sistemu, ovakva pitanja se ne postavljaju naknadno – ona se podrazumijevaju.

Nova faza ili stari obrasci?

Odluka tužilaštva da predloženo jemstvo ocijeni kao nedovoljno može se tumačiti kao signal promjene odnosa institucija prema slučajevima visoke javne pažnje.

Međutim, suština nije samo u odluci o jemstvu, već u načinu na koji će sistem odgovoriti na pitanja koja ovaj slučaj otvara.

Ako institucije budu dosljedne, transparentne i neselektivne – ovo može biti početak drugačije prakse.

Ako ne – ostaće samo još jedan primjer koji potvrđuje stare obrasce.

Pet miliona eura nije samo cifra.

To je ogledalo sistema.

S jedne strane – opštine koje jedva sastavljaju budžete.
Sa druge – pojedinci koji u jednom potezu nude iznose ravne tim budžetima.

Zato ovo nije samo priča o jednom jemstvu.

Ovo je pitanje – kakvu smo državu gradili i kakvu danas imamo.

Tagovi