Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije služio je 1. septembra 2025. godine svetu arhijerejsku Liturgiju u kapeli Bogoslovije Svetog Save u Beogradu.
Posle čitanja svetog Jevanđelja, Svjetješi Patrijarh obratio se učenicima, profesorima i roditeljima besjedom o tome da je zvanje bogoslova jedno od najuzvišenijih jer u sebi sadrži ne samo sticanje znanja, već i poziv na život u Hristu i svjedočenje Jevanđelja. On je posebno naglasio da biti bogoslov, a onda i sveštenik, nije samo profesija ili zanimanje, već priziv, poziv i služba Gospodu:
— Dragi profesori, svi koji radite u Bogosloviji, na bilo koji način doprinosite da ona istinski živi punim plućima, dragi roditelji i iznad svega draga djeco koja nosite jedno od najljepših imena koje može nositi neko ko se vaspitava, ko se obrazuje, ko ide u školu – bogoslovi. Velika riječ, ispunjena ogromnim suštinskim sadržajem, jer bogoslov u sebi sadrži dvije riječi koje su najbitnije i najvažnije za duhovni život, za naše spasenje, to je riječ Bog i to je riječ slovo.
Riječ Bog je riječ u kojoj je sadržano sve što se vidi i ne vidi, a riječ Slovo, kada se piše velikim početnim S, i jeste u svom značenju riječ ali se tiče i odnosi na Onoga koji je Slovo, to je Logos, to je sam Gospod naš Isus Hristos.
Dakle, vi koji idete u ovu školu nosite najljepše ime od svih drugih đaka u bilo kojoj školi. Ali ta riječ bogoslov, pored toga što pokazuje da idete u školu u kojoj se ne samo uče određene istine i principi i usvajaju kao znanja, nego ono što se u ovoj školi uči treba da postane najprije vaš život u svoj svojoj punoći, a onda iza toga i svjedočenje čitavom svijetu onoga što ste učili, naučili, usvojili i ono što živite.
To nije ništa drugo nego istina o tome da je Gospod Isus Hristos raspet i vaskrsao. Nema uzvišenijeg zvanja od zvanja bogoslova, niti ima uzvišenije službe od službe koju imaju bogoslovi, naročito kada se ona pretače u svešteničku službu, jer to je služba kroz koju mi učestvujemo u službi samog Gospoda našeg Isusa Hrista, u Njegovoj Liturgiji. On služi, a mi saslužujemo, ili služimo po Njegovom blagoslovu i u Njegovo ime.
Zato se danas svi radujemo što smo na početku školske godine i što ste se, siguran sam, umorili od odmora koji je dugo trajao. Stariji đaci, vi ste jedva čekali da se vratite u bogosloviju i da se onda zamarajući se učenjem istinski odmarate, duhovno osvežavate, napajajući se riječima Jevanđelja, riječima Svetog Pisma, riječima koje su pisali svetitelji Božji, napajajući se bogosluženjem i svetom Liturgijom.
— Ja vam svima želim, svima koji ovdje žive i rade, uče i uče se, da ne ponavljam opet posebno, da blagoslov Božji na početku ove godine bude sa svima vama, da svako učini najbolje što može, najviše što može, da ne postavljate sebe i jedni druge kao suparnike, da se ne takmičite jedni sa drugima ili jedni protiv drugih, nego da svako, najprije moleći se Bogu, savjetujući se sa starijima, sa onima koji imaju više iskustva, uloži napor da bude bolji od sebe, da bude najbolji od sebe.
Iako svako od vas ili onaj koji uspije da uloži najviše napora što može, čak iako mu odgovori ne budu uvijek na najvišem mogućem nivou, siguran sam da će blagodat Božja onda nadomjestiti sve što nedostaje i da će onaj koji je uložio najviše što može dosegnuti i do najboljeg mogućeg rezultata. Najprije do rezultata koji ispunjava dušu, koji stvara osjećaj zadovoljstva, a onda i rezultata koji drugi primjećuju, hvale i potvrđuju.
Što se tiče nas u Arhiepiskopiji, stojimo u svemu na raspolaganju, ako zatreba bilo kome, bilo šta, tu smo da zajedno sa vama, kao što i vi to činite sa nama, zajedno nosimo krst vremena u kojem živimo.
— Važnije i najvažnije od svega, da se jedni za druge molimo, da među nama bude razumijevanja, sloge, a to se odnosi i na ovu zajednicu ovdje iznutra, da zaista budete zajednica koja ima ljude koji razumiju jedni druge, koji nose zajedno krst i da onda budete kao takvi i utjeha, ali i primjer i svjetlo svijetu koji, nažalost, i globalno, a i na našim prostorima, nije baš uvijek obasjan optimizmom, nije baš uvijek prožet jevanđeljskim vrijednostima, nije, drugim riječima, nadahnut riječju Hristovom i Jevanđeljem Hristovim.
To je naš zadatak i naše poslanje jer bogoslov, a onda i sveštenik, nije naprosto profesija, nije zanimanje, to je neuporedivo više od svega toga, to je priziv, to je poziv, to je služba. Neka ste svi blagosloveni i neka je srećan i blagosloven početak ove nove školske godine. Živjeli, na mnoge i blage godine!
Na kraju svete Liturgije Njegova Svetost je kapeli Bogoslovije Svetog Save poklonio vozduh i darke, a za roditelje učenika je upriličen prijem na kome su data uputstva o ponašanju učenika u internatu i tokom školovanja u Bogosloviji.
Njegovoj Svetosti Patrijarhu srpskom g. Porfiriju sasluživali su arhimandriti Nektarije, glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda, Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, Spiridon (iz Mitropolije solunske); protojerej Đorđe Stojisavljević, šef kabineta Patrijarha srpskog; jerej Stefan Vasiljević; protođakoni dr Dragan Radić, Radojica Žagran i Radomir Vrućinić, Rektor Bogoslovije; kao i đakon Vasilije Perić.
(SPC)
