Piše: Bojan Panaotović, sociolog i direktor Kulturnog centra Novog Sada
Jučerašnje glasanje na evrovizijskom spektaklu gde je, uz Crnu Goru, jedino iz Hrvatske, za srpsku umetnicu stiglo maksimalnih dvanaest poena, pružilo je povoda za dublje razmišljanje o strateški važnim pitanjima. Notorna je činjenica da dobrosusjedski odnosi bilo gde u svijetu donose geopolitičko, ekonomsko, političko i svako drugo preimućstvo onima koji uživaju u istim, dočim kod napetih, pokvarenih i loših odnosa dolazi do iznurivanja svake vrste, stalnog trvenja i nebezbednosti a u najgorim scenarijima i rata kakvom na primer svedočimo trenutno u Ukrajini.
Srbi i Hrvati imaju pregršt temeljnih pretpostavki za dobrosusjedske odnose koji bi donosili benefit i jednima i drugima, dočim stalna tenzija donosi samo štetu. Ukoliko bi se kretalo u pravcu intenziviranja ekonomske saradnje, povećanja poverenja na bezbednosnom planu i približavanja stavova kada su regionalna pitanja po sredi, to bi donijelo realnu i mjerljivu dobrobit obijema stranama.
U tom kontekstu, simptomatične su izjave predsednika Milanovića koji je argumentovano elaborirao u skorije vrijeme tezu o Srbima kao bliskom narodu i kao narodu sa kojim se interesi Hrvata u Bosni poklapaju i ukrštaju. S druge strane predsjednik Vučić kontinuirano naglašava potrebu da se poboljšaju srpsko- hrvatski odnosi. Velike sile na Balkanu a i drugdje, (h)istorija to nedvosmisleno pokazuje, slijede sopstvene interese i sopstvenu agendu i nije ih mnogo briga za interese ovdašnjih naroda.
U tom smislu, geopolitički mudro bi bilo napraviti srpsko- hrvatsku saradnju i bliskost nezavisno od tutora i dušebrižnika iz velikog svijeta. Ključne tačke otpora ovakvim tendencijama mogu biti rigidni djelovi katoličke crkve i političke strukture koje baštine neoustaške elemente u svojim svjetonazorima i djelovanju, kao i delovi rigidne, ekstremne desnice u Srbiji nesklone procesima pomirenja i saradnje na Balkanu. Ključne tačke potpore jednom ovakvom procesu mogli bi biti svi dobronamerni ljudi dobre volje i zdravog razuma koji shvataju da dobrosusjedstvo, mir i saradnja vode ka ekonomskom boljitku, kulturnom prožimanju i zajedničkim projektima, boljoj turističkoj frekvenciji, većoj bezbjednosti etc.
Jučerašnje glasanje kako hrvatskog žirija, tako i građana, za srpsku umetnicu, možda su jedan mali lakmus test koji pokazuje da ipak ima nade. Srpski turista u Istri i Dalmaciji ne kao statistička greška već u ozbiljnijem broju, zašto da ne? Ali to je ostvarivo tek onda kada isti bude siguran da mu neće biti izbušene gume na automobilu BG tablica ili upućena uvreda i prijetnja ili razbije nos zbog ekavice. Zato je, na primer, Budva već decenijama jedna od omiljenih destinacija građana Srbije. Osjećaju se tamo dobrodošli i ne brinu za svoju bezbjednost! A srpski turista odavno već nije samo paradajz turista već se iz godine u godinu, zahvaljući stalnom ekonomskom napretku, povećava broj dobro situiranih građana i porodica! Po nekim statistikama, tokom uskršnjih i prvomajskih praznika više od pola miliona ljudi iz Srbije napustilo je granice zemlje iz turističkih pobuda, a pune su bile i srpske banje i planine. To je samo jedan od pokazatelja ekonomskog uspona Srbije. Srbija koja niže uspJehe na različitim poljima (jučerašnje 5. mJesto Konstrakte samo je jedan kamičak u mozaiku) i koja je ključna zemlja takozvanog regiona, koja ima odlične odnose sa Makedonijom i Albanijom i sve bolje sa Crnom Gorom i Hrvatska kao zemlja članica EU i NATO pakta sa sjajnim geopolitičkim položajem, bez jezičkih barijera, mogle bi, ako bude pameti i sreče, da naprave krupne zajedničke geopolitičke iskorake i ostvare win win poziciju ne narušavajući ničiji mir niti bezbJednost.
