PAF PAF NATO
Piše: Montre
Centarfor Spajić, nekidan, ispraćajući Eskobara, izjavi da nam naše kredibilno članstvo u NATO omogućava da brže dođemo do EU.
Te da je ekstremno bitno NATO članstvo i za ekonomiju i za standard građana i da nijedan kredibilan investitor neće ulagati u Evropi, osim u članice NATO-a. Kao i da očekuje rast podrške ovom savezu od strane građana kad uvide njegove benefite.
Složiše se njih dva i da je svaka zemlja koja se pridružila EU prvo bila članica NATO-u.
A Eskobar još izrazi i nadu da će ljudi u ovoj državi cijeniti ono što je NATO radio u posljednjih 75 godina, kao i ono što će raditi.
Slušajući njih dvojicu, ostadoh pomalo zbunjen, ali i srećan.
Srećan što sam imao, izgleda prema ovom, tu rijetku privilegiju da doživim NATO bombardovanje, ne jednom, već čak dva puta, 1995. u BiH i 1999. u Crnoj Gori. Tek sad razumijem da je to bilo za moje dobro! Hvala im!
A zbunjen što Austrija, Malta, Kipar i Irska nisu članice NATO-a, a jesu EU. A Švedska i Finska su tek nedavno pristupile NATO-u, a bile su članice EU odavno. I sve su bogate i među najsrećnijim. Zbunjen i time što NATO gleda i gazi put Istoka. Zbunjen time što su kod nas, uprkos svemu, najveći investitori Rusi i Srbi. Zbunjen što bi nas izgleda neko mogao pregaziti, a oko nas sve NATO članice i partneri. Zbunjen što ne osjećam maligni uticaj, ali osjećam terapije protiv njega.
Ali, prije bih rekao da je na snazi sistem lud zbunjenog. A evo i zašto.
NATO je isključivo vojni pakt poput paktova Antante i Centralnih sila, i Saveznika i Sila osovine iz prve polovine prošlog vijeka. Znamo kako je sve to završavalo. Članice NATO-a su dužne ulagati u vojsku 2% BDP-a, a to u slučaju Crne Gore, trenutno iznosi oko 100 do 120 miliona dolara godišnje. Crna Gora taj novac nema da uloži. Crna Gora nema namjensku industriju da bi mogla da pridonese u opremi i materijalu. Luka Bar nije strateška luka za NATO, jer već svuda okolo ima svoje luke, od Grčke, Albanije, Hrvatske i Italije. U prevodu, Crna Gora nema ni novca, ni opreme, ni industrije, a niti je geografski strateško područje. Americi tih 50 ili 100 miliona od Crne Gore ionako ne bi ništa značilo, niti računaju na njih, jer je to svega današnjih 50-tak raketa, koje ispale za svega par sati. Ali ono šta Crna Gora ima i može je da regrutuje oko 50 hiljada vojnika u slučaju rata. I to je ono na šta NATO igrači računaju. Nigdje ne mogu naći jeftiniji ljudski resurs od 2 hiljade dolara po glavi vojnika godišnje, nego u Crnoj Gori. Pa ni da smo afričko pleme!
A evo sve više se šuška slanjem NATO trupa u Ukrajinu, što naše glavešine pokušavaju ignorisati i negirati.
Sve ove godine naši atlantski sokolovi narodu NATO predstavljaju kao predvorje raja zvanog EU, kao humanitarnu organizaciju, ili kao dobrovoljno pjevačko društvo. Perfidno su NATO priču uvezali sa EU pričom. A znamo da je DPS žurio u NATO iz isključivo privatnih interesa, a ne državnih. Prethodni vladar zna najbolje kome se bio privatno zamjerio od Rusa i koga je zavrnuo za pare, a i znao je da ga jedino srpski narod može smijeniti na izborima. I zato je Crna Gora na onakav način pristupila NATO savezu. Predstavljajući Srbiju i Rusiju prijetnjama po egzistenciju Crne Gore kao države. A jedine vojske kroz istoriju, koje ovuda nisu hodale kao okupatorske su bile upravo te dvije. Da postoji ozbiljan Ustavni sud, reagovao bi davno na prenošenje vojnog suvereniteta na neki savez, a bez da prethodno priupita građane šta o tome misle. Po ustavu je nosilac suvereniteta građanin, a za sva pitanja od suvereniteta je potrebno sprovesti referendum. U Crnoj Gori se to desilo nije, već je podvučeno pod stavku stupanja u saveze. A danas nam nebom lete strani vojni avioni, more nam čuvaju strani brodovi. I to je klasičan slučaj prenosa suvereniteta.
Pokušajima da Andrej prvoborac, Ljubomir, SD, SDP i DPS mlade samoprozvane perjanice euroatlanstkih integracija, vriskom objasne da je pad podrške NATO-u u stvari rezultat malignih uticaja iz Srbije i Rusije, da je to , između ostalih, i rezultat, kako kažu, klerofašističke politike SPC, radikalnog pravoslavlja i ostalih gluposti, vrijeđaju narod. Kad su svojevremeno samo mislili o tome kako da ostanu na vlasti i kako da nastave da čerupaju budžete, misleći da je spas u NATO savezu i da će NATO saveznici dići avione da brane tekovine njihove borbe, nisu bili računali na to da može doći vrijeme da se zvecka oružjem i da je realan scenario da može doći naredba za mobilizaciju s vrha tog istog NATO-a. I to, ni manje ni više, nego za istočni front!
Naravno da se ti isti ne bi odazvali regrutaciji, jer bi se ispostavilo ili da su nesposobni za vojsku ili bi sebi dodijelili radnu obavezu obračunavanja s „unutrašnjim neprijateljem“. Ali ne bi ni imali problem da pošalju braću, kumove i prijatelje u klanicu ukrajinskih kaljuža, čije su glave, očigledno, obećali po cijeni od 2 hiljade dolara ako zatreba Americi, Engleskoj ili Francuskoj za njihovu proksi šahovsku igru.
Stoga, nikakvo čudo nije što pada podrška NATO-u, već očekivano. I ne radi se o bilo kakvom uticaju sa strane, već zdravom razumu naroda.
Kako dalje bude eskalirala situacija između NATO perjanica i Rusije , očekivati je da podrška tom istom NATO-u padne bukvalno na nulu. Paf-paf NATO.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)