Gubitak pamćenja se najčešće uzima kao prvi znak za prepoznavanje demencije, ali postoje i druge promjene u ponašanju koje jasno ukazuju na promjene u mozgu. Jedna od njih je vezana za navike u ishrani, koje se vrlo naglo (i skoro neprimjetno) mogu izmijeniti i uticati na zdravlje i blagostanje.
Nauka je pokazala da svakodnevne aktivnosti, poput pranja zuba ili penjanja uz stepenice, mogu ukazivati na rane znakove demencije, a sada se kao jedan od mogućih pokazatelja izdvaja i način na koji neko jede. Ovo se posebno odnosi na frontotemporalnu demenciju (FTD) – rjeđi podtip demencije koji pogađa približno jednu od dvadeset osoba sa ovom dijagnozom.
Od nekontrolisanog prejedanja, preko fiksacije na jednu vrstu namirnice – sve ovo može ukazivati na FTD. Osobe sa ovim stanjem mogu uporno jesti samo jednu namirnicu, kao u jednom slučaju kada je starija žena mjesecima živjela gotovo isključivo na bananama i mlijeku, a kasnije je obdukcijom utvrđeno da je imala FTD.
Takođe, ljudi sa ovim stanjem mogu uzimati hranu sa tuđih tanjira ili pokušavati da jedu potpuno nejestive stvari. Ovi oblici ponašanja imaju ozbiljne društvene i zdravstvene posljedice, a mnogi oboljeli naglo dobijaju na težini – s druge strane, kod nekih se javlja suprotan problem, a to je gubitak kilograma, jer uporno jedu vrlo ograničen izbor namirnica.
FTD zahvata frontalne i temporalne režnjeve mozga, oblasti odgovorne za ličnost, ponašanje, jezik i govor. Za razliku od drugih oblika demencije, njene početne faze ne moraju biti obilježene gubitkom pamćenja ili padom koncentracije. Umjesto toga, često se javljaju promjene u ponašanju, uključujući navedene navike koje mogu obuhvatiti i režim ishrane.
Pored poremećaja u ishrani, karakteristični znaci ovog stanja uključuju promjene ličnosti i ponašanja: javljaju se impulsivnost, sebičnost, nedostatak empatije, zanemarivanje higijene, kao i gubitak motivacije. Može doći i do poteškoća u govoru, izgovaranja pogrešnog redoslijeda riječi ili neprirodno korištenje pojmova.
Problemi sa pamćenjem obično nastupaju kasnije (za razliku od Alchajmerove bolesti, gdje se javljaju rano), a fizički znaci mogu uključiti ukočenost i usporene pokrete, mišićnu slabost, poteškoće pri gutanju…
Uzroci ovih promjena nisu u potpunosti razjašnjeni. Naučnici pretpostavljaju da je riječ o kombinaciji faktora – na primjer, promjene u autonomnom nervnom sistemu mogu uticati na percepciju gladi i sitosti, a oštećenje hipotalamusa dovodi do gubitka kontrolnih signala koji inače sprečavaju prejedanje. Pored toga, uticaj imaju i kognitivni i senzorni poremećaji, tako da ljudi koji jedu predmete koji nisu hrana možda uopšte ne prepoznaju da predmet pred njima nije jestiv.
Zbog svega toga, veoma je važno da ljudi koji primijete ovakve simptome kod sebe ili bližnjih što prije potraže stručnu pomoć, jer rana dijagnoza i intervencija mogu značajno poboljšati kvalitet života pacijenta, prenosi „Hafington post“.
