Pitanje otvorenih lista ponovo je aktuelno. Moramo priznati da zvuče evropski, savremeno, ma za poželjeti zemlji u vihoru evrointegracija. Ipak, da li smo spremni za njih? I da li su one, u trenutnoj situaciji, doprinose demokratizaciji, stabilizaciji političke situacije i javnom interesu?
Prema predlogu koji je podnio dio opozicionih poslanika iz Demokratske partije socijalista, građani će na izborima, pored opredjeljenja za određene liste, birati i između onih koji su na listi. Ovo bi nesporno bio relevantan pokazatelj „ko je ko“ u samoj predizbornoj koaliciji.
Predizborne koalicije u čijem sastavu bi se našlo više stranaka možda bi ponajviše osjetile rezultate ove inicijative, naročito neke relativno ustaljene koalicije poput Za budućnost Crne Gore ili Evropski savez, u čijem sastavu tradicionalno nastupa više političkih subjekata.
Otvorene liste pokazale bi koja od stranki u okviru koalicije ima prednost u očima birača, što bi potencijalno redukovalo praksu uzimanja mandata na konto slave popularnije stranke iz iste predizborne koalicije, a moguće i da bi se odnosi unutar liste znatno poremetili. Iz jedne perspektive, manje čuvenih tasova na vagi i ucjenjivačkih potencijala, a iz druge možda neefektivno formiranje izvršne vlasti.
U klasičnom politikološko-teorijskom smislu, ovo bi bio korak ka jačem implementiranju neposredne demokratije u politički sistem Crne Gore, čime bi se i formalno i suštinski građani više uključili u izborne i političke tokove. Posredno bi moglo da učvrsti odgovornost predstavnika javne vlasti jer bi i lično odgovarao biračima. Ovim bi se direktno smanjio broj tzv. taster poslanika i odbornika, što bi bilo višestruko korisno.
Premda bi se na trenutnom nivou odrazilo pozitivno jer bi mandat dobili oni koje je zaista primarno izabrao narod, ovo bi moglo da bude prepreka mladim političarima koje javnost tek treba da upozna s jedne strane, a i pokazalo bi koji su to političari uslovno rečeno dotrajali u očima građana.
Manje ili novije političke grupacije sa oskudnijom infrastrukturom, poput Alternative, CIVIS-a, Pokreta narodnog povjerenja, Ujedinjene Crne Gore, Preokreta, Slobodne Crne Gore ili mogućeg pokreta predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i slično našle bi se u dilemi da li da pokušaju ostvarenje parlamentarnog statusa u okviru većih lista ili da izađu samostalno na izbore.
Više glasački manjih partija predstavljalo bi znatno povećan rizik od tzv. rasipanja glasova koje je nakon 30. avgusta jedan od gorećih političkih problema. Usled pomenutog rasipanja i raspodjele mandata, vrlo realan ishod bi bio više poslaničkih i odborničkih mjesta za najveće liste, što bi bilo skoro pa pogubno za dinamičnost političke scene i izbornih procesa, ali i moguće – za jedan od najznačajnijih evropskih principa – principa smjenjivosti vlasti.
Ovo bi takođe objelodanilo da li crnogorski narod više glasa ideju, program i obećanja, ili pak ličnosti, što bi dovelo do mnogo agresivnije i egocentričnije kampanje koja bi se svodila na preplitanje harizme, priznatosti i prihvaćenost ljudi sa iste liste, a ujedno možda i oslabilo koherentnost stranki ili koalicija, što bi se potencijalno efektovalo na složenije pregovore i formiranje vlasti nakon izbora.
Ravnopravnost u borbi za vlast bila bi znatno ugrožena i zbog činjenice da bi javno mnenje, civilni sektor i alternativni centri moći moguće bili više zainteresovani za same izborne tokove, što posljedično znači snažniju propagandu za ili protiv pojedinih ličnosti. O većoj šansi za ionako problematičnim izakulisnim djelovanjem ne treba ni komentarisati.
U duboko politički polarizovanom društvu i na političkoj sceni koja se demokratiji tek uči, postoji opravdana bojazan od toga da se predizborna kampanja svede na lične uvrede i govor mržnje prema oponentima, što je za evropski put Crne Gore i samu socijalnu klimu u državi poražavajuće.
