Danas na Trojičindan, osim praznika silaska Svetog Duha na apostole, prisjećamo se i trogodišnjice od održavanja Trojičindanskog sabora kojim je faktički započela odbrana svetinja u Crnoj Gori. Ovaj Sabor je bio reakcija na Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica Vlade Duška Markovića (DPS) kojim se dovelo u pitanje dostojanstvo Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ali i imovinsko pravno pitanje, odnosno, da li će država postati vlasnik vjerskih objekata.

Tog 15. juna 2019. godine, na vrelom podgoričkom suncu, okupilo se hiljade i hiljade vjernika ispred Sabornog Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici kako bi se zavjetovali da će čuvati, obnavljati i braniti svoje svetinje. To su i pokazali nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti Vlade Duška Markovića kad je Srpska pravoslavna crkva  zajedno sa vjernim narodom pokrenula veličanstvene litije koje su i srušile režim koji je taj Zakon i donio.

Protojerej mr Predrag Šćepanović u intervjuu za BORBU prisjetio se Trojičindanskog sabora u Podgorici i kazao da je narod tada osjetio da mu je Crkva suštinski poslednja linija odbrane svog dostojanstva

„Po neverovatnoj vrućini, sabralo se i staro i mlado i položilo zakletvu da će svojim životima braniti svetinje. Ovaj Sabor je istorijski i oni koji su mlađi će doživjeti da će se za 50 godina ovaj događaj izučavati kao pobuna,bez Hvala Velikom Bogu, prolivene kapi krvi . Litije su bile pokret oslobođenog naroda koji je svojom masovnošću i dostojanstvom odbranio svetinje.“, kazao je o. Predrag.

(Video IN4S)

BORBA: Prošle su 3 godine od Trojičindanskog sabora na kom je faktički započela borba za svetinje. Kako vi gledate na Trojičindanski sabor danas, i sve što se dešavalo nakon toga, litije, pobjedu.

Borba za svetinje traje od kraja 60-ih i početka 70-ih godina prošlog vijeka kada je u vrijeme militantnog ateizma srušena Njegoševa Kapela i pogažen Njegov Zavjet. Započeo je Blaženopočivši Mitropolit Danilo (Dajković) uz podršku velikog broja intelektualaca tog vremena.

Taj veličanstveni poklič “Ne damo svetinje” je izgovorio jedan čestiti Musliman Iso Mahmutović iz mjesta Bistrica kod Bijelog Polja koji je odbio da ruši Kapelu na Lovćenu. Crkva je prolazila kroz težak period posleratnog stradanja, jer je iz Drugog Svjetskog rata izašla obezglavljena bez Mitropolita Crnogorsko-Primorskog Joanikija ( Lipovca) -ubijenog u Aranđelovcu i 100 sveštenika ubijenih bez suda i presude u Kamničkoj Bistrici i drugim stratištima Slovenije u jednom krvavom jugoslovenskom ratnom proljeću 1945.godine.

Dan danas im se ne zna groba ni mramora.

Foto: Iso Mahmutović i Lovćenska kapela

 

Dolaskom Blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija u Crnu Goru 30. decembra 1990.g. dogodila se sveobuhvatna duhovna, materijalna i moralna obnova u Crnoj Gori. Postkomunističke vlasti su željele bezakonim zakonom o tkzv. Slobodi vjeroispovijesti da Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Crnoj Gori oduzmu svu imovinu i njenu misiju svedu na minimum. Reakcija naroda je bio Trojičindanski Sabor u Podgorici u junu 2019 godine. Po neverovatnoj vrućini, sabralo se i staro i mlado i položilo zakletvu da će svojim životima braniti svetinje. Proglas koji je pročitao tadašnji Vladika, a današnji Mitropolit Crnogorsko-Primorski g. Joanikije, bio je dirljiv, ali sa druge strane narod je intuitivno osjetio da mu je Crkva poslednja linija odbrane dostojanstva. Nakon Trojičindanskog sabora, desio se veličanstveni Sabor u Nikšiću 21.12.2019.g. sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, gde je po neviđenoj kiši narod molio voljenog Sveca da mu pomogne u neravnopravnoj borbi za očuvanje svetinja. Sveti Vasilije je vidio da na tom Saboru ima jevanđelske soli i po, Bog zna koji put, pomogao svoj narod sabravši ga u veličanstvenim litijama širom Crne Gore. Ovaj Sabor je istorijski i oni koji su mlađi će doživjeti da će se za 50 godina ovaj događaj izučavati kao pobuna,bez Hvala Velikom Bogu, prolivene kapi krvi . Litije su bile pokret oslobođenog naroda koji je svojom masovnošću i dostojanstvom odbranio svetinje.

„Hapšenje vladika i sveštenstva je bruka tadašnje vlasti“

O. Predrag je takođe komentarisao i hapšenja vladika i sveštenstva 2020 godine i to okarakterisao kao bruku i sramotu tadašnjih vlasti. Nada se i da su shvatili poruku da je „muka sa Bogom ratovati“ i da taj rat nije niko dobio nikad u istoriji.

O. Predrag je, podsjećamo, i sam bio uhapšen posle Litije u Danilovgradu, a naglašava da je tad on bio sloboniji od svih onih koji su ga saslušavali u Centru Bezbjednosti. Da su bili slobodni u Hristu.

BORBA: Narod Crne Gore je svjedočio hapšenju i prebijanju sveštenstva, monaštva, čak i vladika i samog blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. I Vas su privodili. Kako danas gledate na sve to i kakva su Vaša osjećanja, oče? Je li pravda stigla u Crnu Goru?

Uhapsiti potomka Vojvode Mine Radovića koji je pripojio Moraču Crnoj Gori 1820 godine,Mitropolita Amfilohija , jednog od najeminentnijih vladika pravoslavne Vaseljene, Svetog Starca od 80 godina i držati ga kao kriminalca, uhapsiti čestitog Banjanina, koji je kako Pjesnik reče “kao da je sišao sa neke srednjevjekovne freske” Vladiku Joanikija Mićovića i sedmoricu sveštenika iz Nikšića i držati ih tri dana u memljivim prostorijama policije u Nikšiću, privoditi sveštenike u gotovo svim gradovima u Crnoj Gori, nije moglo izaći na dobro onima koji su to uradili. Hapšenje sveštenika Mirčete Šljivančanina i Željka Ćalića,čestitih porodičnih ljudi i divnih sveštenoslužitelja Božijeg oltara, bruka je i sramota ondašnjih vlasti.

 

Nadam se da su shvatili pouku da je “muka sa Bogom ratovati” i da taj rat nije niko dobio nikad u istoriji.

Bio sam i sam uhapšen poslije Litije u Danilovgradu, nedaleko od zavičajnog sela mojih predaka, Donjeg Zagarača.

Uhapšen, bio sam slobodniji od onih koji su me saslušavali. Svi mi koji smo manje ili više bili uhapšeni, bili smo slobodni u Hristu.

Pravda ide na nogama stradanja, i teško je zadobiti zemaljsku pravdu. Pravde još nema, ali čini mi se da polako počinje demontaža jednog totalitarnog načina vladanja, gde je mala grupica ljudi na vlasti bila u funkciji i tužioca, i sudije i nekog ko vas lišava slobode. Ne kaže narod uzaludno, u formi kletve “Da Bog da osilio”. Oholost dolazi pred pogibao. Za pravdu se treba boriti životom i istinom, uvijek se služiti istinom, sa sviješću da će za sve što radimo i kažemo, kao i za ove moje riječi, Gospod suditi na Strašnom i pravednom sudu da li su istinite ili ne ?

Foto: Hapšenje oca Željka Ćalića

 

BORBA: Jesmo li se litijama i borbom za svetinje odužili istoriji i precima?

Mislim da se narod u veličanstvenim litijama makar minimalno odužio svojim slavnim precima koji nisu žalili života da mi danas živimo u slobodi, da Crna Gora sačuva svoje dostojanstvo. Oni su imali jaku vjeru, živjeli su po Božijim zapovjestima , čuvali su svetinju braka muškarca i žene. Njihovi primjeri, nama su putokaz kojim putem da idemo u ovim burnim vremenima na nemirnom Balkanu da sačuvamo vjeru Pravoslavnu i da se ne ugasi kandilo vjere u duši naroda Svetog Save.

„Klevete ka Crkvi i vladikama su prisutne i ovih dana, nadam se da će Temeljni ugovor biti potpisan u najkraćem roku“

BORBA: Da li su svetinje danas zaista odbranjene? Šta mislite, hoće li Temeljni ugovor biti kruna odbrane svetinja, i kada možemo očekivati njegovo potpisivanje?

Crkva je raspeta od svog postanka, evo skoro 2000 godina i ovo gonjenje nije ništa novo za Crkvu. Samo što očekujem da će nepomenik, otac Laži, kroz medijske izmišljotine i klevete na Vladike, sveštenstvo i vjerni narod, pokušati da ukalja obraz Crkve Hristove. Satana ne može da podnese da je Crkva institucija kojoj se najviše vjeruje u Crnoj Gori, a to su litije svojom masovnošću i pokazale. Svjedoci smo tih kleveta i ovih dana.

Sa druge strane potpisivanje Temeljnog ugovora biće jasan znak da država Crna Gora priznaje osmovjekovni kontinuitet Crkve Hristove zasađene 1219 godine rukom Svetog Save u Zeti, današnjoj Crnoj Gori. Nadam se da će u najkraćem roku, biti potpisan Temeljni ugovor između Države Crne Gore i Srpske Pravoslavne Crkve. Ovaj Ugovor će značiti da Država Crna Gora poštuje član 14 Svog Ustava po kome su Crkve i vjerske zajednice slobodne u vršenju vjerskih obreda i poslova. Ne tražimo ništa novo ni posebno, ni manje, a ni više nego što imaju Rimokatolička Crkva i Islamska zajednica u Crnoj Gori.

Foto: O. Predrag Šćepanović na Blažovom mostu u Podgorici

 

„Makedonski scenario je u Crnoj Gori nemoguć“

Govorivši o formiranju pokreta kao i stranica na društvenim mrežama koje govore o autonomiji ili autokefaliji Mitropolije crnogorsko primorske/Crnogorske pravoslavne crkve, o. Predrag kaže da ko poznaje istoriju i ko je dobronamjerni posmatrač crkvenog pitanja, zna da su crnogorske mitropolit rukopolagali pećki patrijarsi i da je Crkva u Crnoj Gori bila autokefalna, ne bi imali potrebe ni da mrdnu iz Crne Gore već bi u njoj obavili sveti čin rukopoloženja.

Tvrdi i da će pokušaja cijepanja crkve vjerovatno uvijek biti, ali i da misli da je makedonski scenario u Crnoj Gori nemoguć jer su to dvije potpuno različite realnosti, iako smatra da će biti iskušenja.

BORBA: Možete li prokomentarisati pojedine stranice na društvenim mrežama/pokrete koji se zalažu za autonomnu ili autokefalnu crnogorsku crkvu? Postoji li u Crnoj Gori želja i opcija za makedonski scenario? Treba li vjerni narod da strahuje?

Ko poznaje istoriju i ko je dobronamjerni posmatrač crkvenog pitanja u Crnoj Gori, zna da su crnogorske mitropolite, koji su 352 godine vladali Crnom Gorom (ne samo kao duhovni, već i kao svjetovni vladari) rukopolagali pećki patrijarsi ( Svetog Petra Cetinjskog u Sremskim Karlovcima 1784.g.-pećki patrijarh Mojsije Putnik, Vladiku Danila -Patrijarh Arsenije Čarnojević u Sečuju 1710 godine, vladike Savu i Vasilija-pećki patrijarsi Mojsije i Atanasije i dr.).

Da je Crkva u Crnoj Gori bila autokefalna, ne bi imali potrebe da mrdnu iz Crne Gore, već bi u njoj obavili sveti čin rukopoloženja. Mitropoliti Crnogorski su bili egzarsi tj. čuvari Pećkog trona. Ko nevjeruje, neka pročita natpis na grobu Mitropolita Vasilija Petrovića u Petrovgradu. Mitropolija Crnogorsko-Primorska je otvorena za sve ljude, bez obzira na nacionalnu pripadnost, ali je sa druge strane u obavezi da čuva istorijsku istinu i kontinuitet od Svetog Save 1219-20 godine.

Iskušenja i pokušaja cijepanja Crkve će vjerovatno uvijek biti, ali, Hristos je rekao “u svijetu ćete imati nevolju, ali ne bojte se, ja sam sa vama u sve dane vašeg života”. Lično mislim da je u Crnoj Gori makedonski scenario nemoguć, jer su to dvije potpuno različite realnosti, a sa druge strane, hoće li biti iskušenja, najvjerovatnije da hoće.

BORBA: I za kraj, Vaša poruka povodom praznika?

Silazak Svetog Duha na apostole je dan kada je rođena Crkva-Rođendan Crkve. Molimo se da nas Duh Sveti sve izmiri u Crnoj Gori, da svako misli i da se zalaže onako kako želi, ali da poštuje pravo i slobodu drugoga. Da se izmirimo kao što smo to radili u svetim litijama , u kojima su u odbrani svetinja zbratimnjeni bili potomci bjelaša i zelenaša, partizana i četnika, onih koji su na referendumu rekli i da i ne.

Crkva je barka spasenja koja nas vodi ka tihom pristaništu vremena. Van Crkve su vuci grabljivi, koji nas lako mogu rastrgnuti. Da svi živimo svetim tajnama i svetim vrlinama i da nam je Jevanđelje hrana, a smirenje saputnik.

Foto: Trojičindanski sabor u Podgorici 15. juna 2019. godine

 

Tagovi