Sva protoštva i sva nada od prvorodnog grijeha i ljudskog pada,rođenjem Gospodnjim dobijaju smisao. Sav život Gospoda na zemlji i sav smisao spasenja dobija svoju punoću Vaskrsenjem.
Ovo je za Borbu poručio otac Mijajlo Backović, a povodom najvažnijeg praznika u Pravoslavlju, i uopšteno Hrišćanstvu – Vaskrsenja Gospodnjeg.
Otac Mijajlo za Borbu objašnjava da Gospod Isus Hristos uzima tijelo svog stvorenja, trpi naše boli, gladuje sa nama, žali sa nama, sa nama se i raduje, živi sa nama i sve ljudsko osim grijeha sa nama nosi.
„Ali ne dolazi samo da bi neko vrijeme proveo sa nama, zbog toga se nije trebao ni rađati,već dolazi da svojim životom ispuni sva obećanja i sve nade, na kraju vrhuncem svog čovjekoljublja, za nas biva izdat i pljuvan, šiban i osuđen na sramotnu za to vrijeme smrt na Krstu. On smireno ispunjava naše spasenje i trpi kao čovjek sva stradanja tijela, žali zbog izdaje i na kraju umire na tom Krstu nas radi da bi zbog nas i vaskrsao, pobjedivši sve, na kraju i smrt kao najvećeg neprijatelja roda ljudskog. Vaskrsenjem biva obesmišljena smrt i od strašnog trenutka postaje trenutak koji nas dijeli od vječnosti“, jasan je otac Mijajlo za Borbu.
Kako navodi, kao što ćemo na Vaskrs kucanjem jajima simbolično pokazati kako se iz ljuske smrtnog tijela rađa čovjek za vječnost, tako i sada nošeni tom radošću kličemo – HRISTOS VOSKRESE-VAISTINU VOSKRESE!
Veoma je značajno za ovaj trenutak da kaže da je Vaskrsenje značajno pogotovo u ovim danima, tvrdi otacj Mijajlo, kada se sjećamo stradanja našeg naroda u NATO agresiji prije 25 godina.
„Nedavno smo bili u Murinu gdje smo se sjetili stradanja dječice i onih ljudi koji su nevino ubijeni na onom mostu. Dječica su bila u prodavnici i u školi i ni slutili nisu da će bez ikakve opomene ili najave biti sručeni projektili na to malo mjesto, ni po čemu bitno, a izgleda NATO-u itekako značajno. Upravo u to vrijeme kada smo čekali vaskrsenje Hristovo prije 25 godina desio se taj strašni zločin ali nije prvi put u istoriji da upravo tih dana mi sastradavamo sa Gospodom ali to nama daje veliku nadu da posle tog Velikog Petka i stradanja našeg naroda dolazi nedelja kao Vaskrsenje, ne samo prirode čovjeka i sjećanje Vaskrsenja Gospoda nego, nadam se, i vaksrsenja našeg naroda, vaskrsenje vjere u našem narodu, umivanje našeg naroda praznikom Vaskrsenja“, jasan je on.
Otac Mijajlo zaključuje:
„Neka svjetlost koja je zasijala iz Jerusalimske pećine obasja naše duše i dušu našeg naroda,neka nas podsjeća na to da je ovaj život naš samo trenutak ma koliko trajao i da za taj trenutak treba da zadobijemo vječnost“.
