“Osvježilo”: Sudija Suzana Mugoša ima veću platu od predsjednika države, premijera i šefa Skupštine!

U Crnoj Gori se, izgleda, jasnije nego ikad vidi gdje je stvarni centar moći – ne u Vladi, ne u Skupštini, pa čak ni u instituciji predsjednika države, već u pravosuđu koje je decenijama bilo izvan svake stvarne kontrole i odgovornosti.

Prema javno dostupnim podacima o platama u Višem sudu za decembar 2025. godine, sudija Suzana Mugoša prima 3.834 eura mjesečno, čime je na samom vrhu liste najplaćenijih sudija u državi. Riječ je o sumi koja značajno premašuje primanja tri ključne figure izvršne i zakonodavne vlasti: predsjednika Crne Gore, premijera i predsjednika Skupštine.

Podsjetimo, predsjednik države Jakov Milatović prima oko 1.930 eura, premijer Milojko Spajić oko 1.900 eura, dok predsjednik Skupštine Andrija Mandić, iako ima veću platu od njih dvojice, sa iznosom oko 2.900–3.000 eura, i dalje ostaje ispod primanja sudije Mugoše.

Ovdje se ne radi samo o poređenju brojeva. Radi se o simbolici i političkoj poruci koju ovakav sistem šalje javnosti. Suzana Mugoša je u crnogorskoj javnosti najpoznatija kao sudija koja je izrekla presude liderima nekadašnjeg Demokratskog fronta u predmetu tzv. „državni udar“ – procesu koji je veliki dio domaće i međunarodne javnosti ocijenio kao politički motivisan i montiran. Taj predmet je godinama bio temelj obračuna bivšeg režima sa političkim protivnicima.

Danas, sudija koja je bila ključni akter tog procesa ima veća primanja od svih najviših državnih funkcionera koji su, makar formalno, nosioci demokratskog legitimiteta. To otvara legitimno pitanje: da li je u Crnoj Gori pravosuđe postalo ne samo nezavisno, već i potpuno nedodirljivo?

Ako sudija koji simbolizuje kontinuitet jednog kompromitovanog sistema ima veću platu od predsjednika države, onda problem nije u visini sudijskih primanja, već u odsustvu bilo kakve reforme i odgovornosti. Nije sporno da sudije treba da budu dobro plaćene. Sporno je da sistem nagrađuje upravo one figure koje javnost najčešće povezuje sa političkim zloupotrebama pravosuđa.

Ovo poređenje plata ne govori samo o ekonomiji, već o neuspjehu reformi nakon 2020. godine. O promjeni vlasti koja se desila na izborima, ali se nikada nije u potpunosti preselila u institucije. O državi u kojoj se vlast mijenja, ali sudije ostaju – jače, bogatije i zaštićenije nego ikad.

I zato pitanje više nije ko ima koliku platu. Pitanje je: ko u Crnoj Gori zaista vlada – izabrani predstavnici građana ili sudije koje nikome ne polažu račune?