Izbor Nika Martinovića, nekadašnjeg poslanika i istaknutog funkcionera Demokratske partije socijalista, za člana Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge predstavlja još jedan jasan signal da se stari sistem ne demontira, već pažljivo vraća,  korak po korak, instituciju po instituciju.

Građani Crne Gore sada treba da znaju da će jedan od prepoznatljivih perjanika DPS-a ubuduće odlučivati o sudbini elektronskih medija  televizija, radio-stanica i portala. Njegov glas biće presudan kada se budu donosile odluke o dodjeli nacionalnih frekvencija, ali i kada se budu razmatrale pritužbe na rad medija. Drugim riječima, Martinović dobija moć da utiče na to ko može da emituje program, a ko će biti sankcionisan.

Ono što posebno zabrinjava jeste pitanje – po kojim kriterijumima će se te odluke donositi? Da li po profesionalnim i zakonskim standardima ili po partijskim refleksima iz vremena kada je DPS držao potpunu kontrolu nad medijskom scenom? Iskustvo nas uči da DPS nikada nije tolerisao kritičke medije i da su upravo nezavisni novinari i redakcije bili stalna meta pritisaka, kazni i pokušaja disciplinovanja.

Kako će odlučivati o medijima koji nijesu za DPS?

U tom kontekstu, sasvim je legitimna bojazan da bi Martinovićev glas sjutra mogao odlučivati hoće li neki medij biti kažnjen ne zato što je prekršio zakon, već zato što nije „išao na liniju“ Demokratske partije socijalista. Takva praksa bi značila direktno gušenje slobode medija i povratak u vrijeme kada su institucije služile kao produžena ruka jedne partije.

Posebnu težinu ovom izboru daje činjenica da je Martinovića za članstvo u Savjetu AMU-a kandidovala Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Institucija koja bi morala da simbolizuje nezavisnost, autoritet i distancu od dnevne politike, ovim potezom je dala legitimitet povratku partijskih kadrova DPS-a na ključne regulatorne pozicije. Poslanici su bez mnogo buke digli ruku i time preuzeli odgovornost za posljedice koje ovakva odluka može imati.

Savjet AMU-a nije beznačajno tijelo. To je institucija koja mora biti bedem slobode medija, a ne poligon za političke revanšizme i prikrivenu cenzuru. Ako se u njen vrh postavljaju ljudi sa jasnom partijskom prošlošću i dubokim političkim vezama, onda se s pravom postavlja pitanje – da li se mediji ponovo stavljaju pod partijsku kontrolu?

Hoće li Martinović ubuduće dizati ruku u skladu sa interesima javnosti ili u skladu sa interesima DPS-a? Hoće li se štititi pluralizam mišljenja ili kažnjavati oni koji se usude da kritikuju bivšu – a očigledno i povratničku – strukturu moći?

Ovo imenovanje nije izolovan incident. Ono se uklapa u širu sliku normalizacije DPS-a, njegovog kadrovskog povratka i tihe restauracije sistema koji su građani jasno odbacili. Ako se danas bez otpora prepušta Savjet AMU-a partijskim veteranima, sjutra će isti model biti primijenjen i na druge institucije.

Zato je važno ovo nazvati pravim imenom nije riječ o stručnosti, već o političkom kontinuitetu. A cijenu tog kontinuiteta, ako se ne reaguje na vrijeme, ponovo će platiti slobodni mediji i pravo građana da budu objektivno i nezavisno informisani.

Tagovi