Kada se prvi put pojavila na velikoj sceni, na Evropskom olimpijskom festivalu mladih 2013. i osvojila zlato u bacanju diska, a srebro u kugli, Crna Gora je dobila novu atletsku zvijezdu.
Tri godine kasnije, Kristina Rakočević je već bila svjetska juniorska prvakinja, te srebrna i bronzana sa omladinskog šampionata planete. Najavljivali su se veliki rezultati, činilo se da bi djevojka iz Tomaševa mogla da ispiše istoriju crnogorskog sporta, ali po svemu sudeći njena karijera je, makar u dresu voljene zemlje, završena.
Rakočevićeva je na Facebook-u objavila prepisku sa nekadašnjim klupskim drugom iz mojkovačkog AK Tara a sada direktorom ASCG, Danijelom Furtulom, i objavila da više neće nastupati za Crnu Goru jer joj nije omogućeno da nastupi na Balkanskom prvenstvu.
„Crna Goro, ljepotice moja! Ljubav prema tebi je toliko čista i jaka, pa te srećom mogu razdvojiti od tvog propalog sistema i nastaviti da te volim. Pišem ti ovo, kao tvoje dijete, koje je taj isti sistem gutao godinama i evo na kraju progutao. Ja te ne mogu i neću više predstavljati na internacionalnoj sportskoj sceni. Oprosti mi. Oprosti i neškolovanim direktorima, saradnicima, difovcima i vodoinstalaterima sa kupljenom diplomom iz Prištine i Leposavića, koja i meni jednom prilikom bijaše ponuđena. Odbih srećom, i dalje ne mogu da napravim zgib. Nudiše mi i da bacim lakši disk, da se kvalifikujem za Olimpijadu, ‘svi oko nas to rade, što bi mi bili budale’ – a mene nešto bi sramota. Toliko me bi sramota da se odselih za Švedsku, pa za Ameriku. U Americi ne ponudiše Olipmijadu, alidadoše besplatne osnovne i magistarske studije. Kakvi amateri, pomislih u sebi“, napisala je 27-godišnja bacačica u postu.
U prepisci je objavila i stipendijski ugovor vrijedan 300 eura mjesečno, u čijem članu 3 piše da su namjena sredstava „troškovi pojačane ishrane, masaže-fizioterapeutske usluge, suplementacije i sportske opreme“. Tražila je da joj se plati karta za dolazak na Balkansko prvenstvo, ali je dobila odgovor da ASCG nije planirao sredstva za pokrivanje putnih troškova sportista koji studiraju i istovremeno treniraju van Crne Gore.
„Direktor koji se poziva na ugovor, a čini mi se da ga nije ni pročitao. Možda je bio zauzet obavljajući dvije funkcije koje su u sukobu interesa već više od godinu. Pa nije lako biti i direktor i odbornik SO Mojkovac. Član 3 pomenutog ugovora ne navodi i ne uključuje troškove puta, a ja ću početi da odvajam po 20 ili 50 od ovih 300 eura, pa ću nastupiti na Balkanskom prvenstvu 2033. kad skupim ili kad se sistem promijeni, pa koje prije dođe. Navodi se da Savez svjesno nije planirao putna sredstva za atletičare koji treniraju van zemlje, što je 80 odsto aktivnih atletičara koji se mogu kvalifikovati za neka veća takmičenja. Zna li Ministarstvo sporta zašto im sportisti/atletičari ne treniraju u Crnoj Gori? Crna Goro, ljepotice… Ostavljam ti lažna obećanja o stadionu, o uslovima, o stručnim trenerima i svim ostalim maštarijama. Vama koji ostajete ili tek počinjete, srećno! A ja svoje tri diskus hernije stavljam u prazan džep i mičem se iz ove toksikalije dok još imam pameti, prošlo je vrijeme iskrenih i hrabrih. ‘Kršu tvrdi, stijeno što nebo ljubiš, more plavo, dušo čista, da mi uvijek ostaneš ista! Išla sam svuđe i viđela, a neka sam prokleta ako bih se ikad ijednog tvog kamena postiđela! Crna Goro, vječna da si'“, napisala je Rakočevićeva.
