Zahvaljujući orbiterima Evropske svemirske agencije (ESA), sada znamo šta se dešava kada solarna superoluja pogodi Mars.
U maju 2024. godine, Zemlju je pogodila najveća solarna oluja u posljednjih 20 godina, uzburkavši atmosferu i stvarajući auroru vidljivu čak i na jugu, do Meksika. Ista oluja pogodila je i Mars, a dva ESA-ina orbiter, Mars Express i ExoMars Trace Gas Orbiter (TGO), bila su na pravom mjestu u pravo vrijeme. Monitor zračenja na TGO-u zabilježio je dozu ekvivalentnu 200 „normalnih“ dana u samo 64 sata.
Nova studija u časopisu Nature Communications detaljno prikazuje kako je ova intenzivna oluja uticala na Crveni planet. Superoluja je izazvala dramatičan porast broja elektrona u dva sloja Marsove atmosfere na visinama od oko 110 i 130 km, sa porastom od 45% i čak 278% – najviše ikada zabilježeno u ovom dijelu atmosfere.
Naučnici su koristili tehniku koju ESA pionirski razvija, poznatu kao radio-okultacija. Mars Express je slao radio signal prema TGO-u dok je nestajao iza Marsovog horizonta. Signal se savijao kroz različite slojeve atmosfere prije nego što ga je uhvatio TGO, što je omogućilo detaljno mjerenje svakog sloja. NASA-in orbiter MAVEN korišten je za potvrdu gustoće elektrona.
ESA planira rutinski koristiti ovu tehniku u budućim planetarnim misijama.
Solarna oluja djelovala je različito na Zemlju i Mars. Na Zemlji je gornja atmosfera bila djelimično zaštićena magnetskim poljem, koje odbija mnoge čestice i usmjerava neke ka polovima, gdje izazivaju auroru. Mars, bez globalnog magnetskog polja, doživio je drastičniji porast elektrona u atmosferi.
Razumijevanje ovih procesa ključno je za prognoziranje svemirskog vremena, jer solarne oluje mogu ugroziti astronaute, satelite i komunikacione sisteme.
Naučnici su analizirali tri solarna događaja iz iste oluje: bljesak zračenja, nalet visokoenergetskih čestica i izbacivanje koronalne mase (CME). Ti događaji poslali su magnetizovanu plazmu i rendgenske zrake prema Marsu, sudarajući se sa neutralnim atomima u gornjoj atmosferi i oduzimajući im elektrone, čime su stvorili područje bogato elektronima i nabijenim česticama.
Ovi rezultati poboljšavaju naše razumijevanje Marsa, pokazujući kako solarne oluje talože energiju i čestice u atmosferu planeta, što je značajno jer je Mars već izgubio veći dio svoje atmosfere i ogromne količine vode, vjerovatno pod uticajem stalnog Sunčevog vjetra.
„Ali postoji i druga strana: struktura i sadržaj atmosfere Marsa utiču na to kako radio signali putuju svemirom. Ako je gornja atmosfera puna elektrona, to može blokirati signale koje koristimo za istraživanje površine putem radara, što je ključno za planiranje misija i istraživanje drugih svjetova,“ kaže Colin Wilson, naučnik ESA za Mars Express i TGO i koautor studije.
(Vidi)
