Već duže vrijeme dio političkih protivnika Aleksandar Vučić ne samo da kritikuje njegovu politiku, već gotovo cjelokupno svoje djelovanje svodi na njega lično. U takvom pristupu, Vučić nije samo politički rival – on postaje centralna figura oko koje se gradi gotovo svaki narativ, svaka prognoza i svaka politička poruka.
Najilustrativniji primjer toga jeste obrazac koji se ponavlja godinama: svaki politički pad u svijetu ili regionu automatski se koristi kao „dokaz“ da je i kraj vlasti u Srbiji blizu. Tako je nakon poraza Donalda Trumpa 2020. godine poručivano da je to uvod u odlazak vlasti u Beogradu. Šest godina kasnije – ništa od toga.
Ista matrica viđena je i 2021. godine, kada su političke probleme doživjeli Sebastian Kurz i Bojko Borisov. U oba slučaja, Vučić je ponovo proglašavan „sljedećim“. Pet godina kasnije, te prognoze ostaju još jedan primjer političkog promašaja.
Najnoviji pokušaj dolazi kroz tumačenja promjena vezanih za Viktor Orban, gdje se ponovo koristi ista logika – ako padne neko ko se percipira kao politički blizak, onda mora pasti i Vučić. Međutim, ponavljanje iste tvrdnje uprkos višegodišnjim demantima otvara drugo pitanje: da li je ovdje riječ o analizi ili o političkoj opsesiji?
Jer, kada se politička scena posmatra kroz prizmu isključivo jedne osobe, jasno je da protivnici nemaju sopstveni narativ koji bi bio jednako snažan. Umjesto artikulisanja konkretnih politika, rješenja ili vizije, fokus se konstantno vraća na Aleksandar Vučić – kao da bez njega nema ni političke teme ni mobilizacije birača.
Takav pristup, prema ocjenama dijela analitičara, može imati i kontraefekat. Umjesto slabljenja političkog protivnika, on ga dodatno učvršćuje u centru javnog života, dajući mu značaj čak i u diskursu onih koji mu se protive. Drugim riječima, dok pokušavaju da ga politički oslabe, protivnici ga istovremeno održavaju kao ključnu tačku političke scene.
Zato se, nakon pet ili šest godina istih neostvarenih prognoza, nameće zaključak da problem nije u „tajmingu“, već u samom pristupu. Jer politika koja se svodi na čekanje nečijeg pada – umjesto na izgradnju sopstvene snage – rijetko kada donosi rezultat.
Opsjednuti su jer imaju posla sa jednim diktatorom, bolesnikom, koji se mijesa u zivote ljudi, i jedino sto je napravio je stadioni koji zjape prazni i autoputeve ali od zaduzenja, i manipulise sa tig prostim narodom koji je lako prevariti populistickim izjavama!
A sto tebe briga za Vucica,Mirko???Imas montenegro,imas Zivka koji te bambusa po cijelu noc,imas mirasa!!!!Sta tebe zanima gromada od politicara pa ti njemu kao zamjeras nesto???Nadji mi da je 5 puta spomenuo CG u zadnjih godinu dana.Ajde malo komentarisi iz svoje glave a ne da ti Zivko puni mozak sa svakakvim glupostima.Neka se zadovolji tvojom guzicom i dobro mu je!!!!
Vucic je oslonac i podrska svome narodu
Vučićeva politika mira i dijaloga uvek trijumfuje!
Zalud pokušavaju,Srbija sa Vučićem ne zna za predaju!
Narod nece dozvoliti dmenu vlasti u Srbiji.
Narod je izabrso Vucica na legitimnim izborima.
Vucic je najbolji lider ikada
I opet će promašiti kad Vučić i SNS dobiju parlamentarne izbore jer srpski narod tako hoće!
Prije bi samo pao sa vlasti,sad ide u zatvor.Samo je pitanje za koje zlocine prvo.Ubistvo Cvijana,ubistvo O.Ivanovica,Sarajevo safari,korupcija itd.Ima vuse da robija no Mladic i Karadzic.
Nije isto,Vucic i Srbija,uradio je sve sto nije trebalo,to sto je radio radio je da se ugradi on i njegov brat,Srbija nije imala goreg predsjednika!