Opoziciona stvarnost: Bojkot bez podrške sa strane osuđen na propast, jedna lista dobro rješenje, ali nije izvodljivo, dvije kolone izvjesne!

piše: Dražen Živković, urednik portala Borba

Bojkot ili izlazak na izbore. Čini se da nikada, u tri decenije crnogorskog parlamentarizma, nije bilo više dilema pred još jedan izlazak na birališta, usred ljeta, kad im vrijeme nije. Nagledali smo se u ove tri decenije, raznih čuda, “godine su nam počinjale januarom, “živjeli smo bolje”, “pružili su nam jednom i ruku poslije referenduma”, i kao finale, dolaze izbori 30. avgusta, kao dokaz da smo ogoljeni gole kože i da više nemamo novca ni za kupaće gaće. Simbolika ili ne!

Zašto izbori u avgustu? 

Jasno je da Đukanović raspisuje izbore u avgustu zbog provalije u državnoj kasi za koju se on nada da će izdržati do tada. Međutim, to može biti i mač sa dvije oštrice. To je, ako se sjećate, ona nedjelja kada su troškovi života uz Novu godinu, najveći mogući. Spremanje djece za školu. Jedno 300-400 evra po djetetu za najskromiju otpremu treba, a ove godine djeca nisu išla u školu od marta a to dalje znači da će u mnogim skromnijim porodicama stići u situaciji da su prerasla svu moguću i nemoguću robu te da ti uobičajeni troškovi će biti sigurno još veći. Plus, finalne pripreme za jesen, nabavka drva za ogrijev, slamarice skroz prazne, treba razmišljati o spremanju zimnice… Nervoza će biti na vrhuncu. Tako da ono što se Đukanoviću u startu činilo da je u prednosti, može da se mu se vrati kao bumerang.

Bojkot izbora

Ideja bojkota izbora svakako nije nova već je to nešto čega smo se siti naslušali, a u nekim gradovima taj film smo i odgledali. I šta smo dobili bojkotom? Apsolutnu vlast DPS-a u punom mandatu od 4 godine. I aminovanje međunarodne zajednice takve “briljantne”, “demokratske” pobjede DPS-a. Nikšić je najbolji primjer za to.  Sama ideja bojkota bila bi odlična, ali za nju je potrebno nekoliko preduslova. Prvi i osnovni je podrška međunarodne zajednice za taj projekat, a ona će sasvim je sigurno izostati, jer Brisel već pune tri decenije duva u jedra DPS-u i žmuri na njihove izborne krađe i mahinacije. Čak i da za trenutak zaboravimo da je za bojkot neophodna makar i prećutna saglasnost međunarodnog faktora, treba znati, da je bojkot uspješan samo ukoliko svi bojkotuju. I da se vodeći opozicioni predstavnici i partije odluče na tako nešto, gotovo je izvjesno da u niskom startu za izlazak na izbore čeka nekoliko opozicionih stranaka i lista (neke skoro formirane, a neke će biti uskoro) koje su pod patronatom režima i koje će za tu priliku da im odglume opoziciju. U tom slučaju, bojkot ima svrhu, samo ako želimo da učvrstimo vladavinu DPS-a i omogućimo im osvajanje apsolutne vlasti, a možda i namaknu tvotrećinsku većinu, što bi značilo osudu sroskog korpusa na političku smrt!

Jedna opoziciona lista

Gotovo svi opoziciono nastrojeni birači saglasni su da je jedna opoziciona lista uslov svih uslova za demontažu DPS-a na izborima. U tome naravno ima istine, ali samo okupljanje opozicionih subjekata na jednu listu, automatski i ne znači pobjedu na izborima. Ukoliko, opet se vraćamo na međunarodni faktor, ne stigne zeleno svjetlo iz Brisela za jednu opozicionu listu, bojim se da ćemo se mi džaba udruživati. Sjetite se samo da Slobodana Miloševića na izborima 2000. nije pobijedio DOS i 18 stranaka koje su činile jednu listu već ga je srušio međunarodni faktor i izdašna milionska sredstva koja su uložili u njegovo rušenje. Znači i da se napravi jedna lista, nažalost, bez podrške Brisela, na njih smo nevoljno osuđeni, i ozbiljne finansijske injekcije u vidu projekata, kao što je to bilo u Srbiji, pitanje je kakva bi bila sudbina te jedinstve liste na izborima, ako s druge strane za protivnika imate DPS i međunarodnu zajednicu.

Dvije kolone

Ako se već nisu ili se ne stvore valjani preduslovi za jednu opozicionu listu, i za njenu podršku sa strane, onda treba razmišljati u pravcu izlaska u dvije ili tri kolone. Sve preko toga, u startu bi značio opozicioni fijasko, jer bi rasuti glasovi, a svakako bih bilo, ako bude više od dvije ili tri opozicione kolone, automatski znače sigurnu pobjedu DPS-a sa satelitima. Na prvu loptu, jednu kolonu bi mogao da čini tvrđi macionalni blok, koji bi predvodio DF, a u čiji sastav bi osim SNP-a ušle i manje stranke, organizacije i slobodi intelektualci, sa srpskim prefiksom. Tako bi se u startu izbjeglo rasipanje srpskih glasova što je veoma značajan faktor. Drugu kolonu, prirodno je da predvode demokrate, uči sastav bi kušao Demos, ali i neki procrnogorski orjentisani političari i intelektualci. Naravno, tu bi moglo biti mjesta i za URU. U ovoj konstalaciji snaga, za SDP teško da ima mjesta u te dvije kolone.  Te, tako dvije objedinjene kolone, dale bi dodatnu širinu i optimizam građanima, da je moguće, uslov je da nema međusobnog napadanja unutar te dvije kolone, pobijediti na izborima. Takođe, to bi značilo da sve one manje partije koje bi izašle na izbore, mimo ove dvije kolone, svjesno ili nesvjesno rade za DPS i one bi u startu bile osuđene na propast, pa samim tim ne bi bilo ni rasipanje opozicionih glasova.

I na kraju. I ne zaboravite. Oni su u januaru došli u džemperu, red je da ih, kad su nas ogolili do kože, ispratimo u šorcu, jedino nam još to nijesu oteli!