Dok Vučić prisustvuje važnom skupu u Parizu, opozicija u Beogradu bori se sa unutrašnjim podjelama i strahom od gubitka izbora.
Oni prosto nisu svjesni svoje nesvijesti!
Da je Dragan Đilas slušao vijesti i da je pokazivao bar elementarno zanimanje za to šta rade drugi akteri na političkoj sceni Srbije, umjesto da neprestano bude zagledan u svoj pupak, ne bi baš ovih dana izjavio da je veliki politički uspjeh takozvane proEU opozicije što je Evropski parlament usvojio najoštriju Rezoluciju u svojoj istoriji uperenu protiv Srbije.
Trenutak za hvalisanje ovakvim „uspjehom“, naime, nije mogao da bude gori pošto se Aleksandar Vučić pakovao za put na paradu i svečanu večeru u Parizu! Kakva je međunarodna pozicija Srbije – ovo je važno: uprkos Đilasu i „proEU“ opoziciji! – pokazuje činjenica da će na proslavi francuskog nacionalnog praznika naš predsjednik biti iz jedine zemlje koja nije ni članica NATO-a, ni EU, ni Koalicije država voljnih da se umiješaju na strani Ukrajine u rat.
A ipak je pozvan!
Antivučićevski front – blokaderi, proEU i antiEU opozicija, slobodni umjetnici, glumci, penzionisani sportisti, influenseri, nekopači, nedavači i ostali… – odavno su digli ruke od osporavanja unutrašnje politike aktuelne vlasti. Rast plata i penzija, mreža puteva i pruga, dolazak investitora iz svijeta… sve je to bilo previše očigledno i previše stvarno da bi moglo da se negira. Zbog toga su se prebacili na spoljnu politiku – em u toj oblasti, činilo im se, sve mož’ da bidne al’ ne mora da znači, em su našli spremne pomagače, pojedine evroposlanike koji godinama unazad imaju antisrpski stav (i prokosovski istovremeno).
Naslušali smo se kako je Vučić Srbiju izolovao od Evrope, kako njega na međunarodnoj sceni niko ne poziva u posjete, kako je spoljna politika Srbije katastrofalna, kako će nam se odbijanje da se priklonimo interesima velikih obiti o glavu, da treba da se manemo Kine i da ćemo zbog Rusije dobiti sankcije…
A sad ovako: poslije trijumfalnog (možemo to reći bez ograde) boravka u Kini, poziv u Pariz! I prije toga podrška Njemačke i Francuske, najmoćnijih i najuticajnijih država EU, otvaranju klastera, iako su blokaderi i Đilasovi svojski radili na tome da Srbiju ocrne. Na kraju su morali da zaključe, citiramo Đilasa, da su Makron, Ursula fon der Lajen, Antonio Košta i Bilčik… korumpirani, da su ćaci i da su se prodali Vučiću! Samo je Picula čist i objektivan!
Tužno je samo za blokadere, za sve nas ostale je smiješno!
Ali i razumljivo. Izbori koje su tražili (a molili Boga da ih ne bude) sad su pitanje mjeseca. A to znači i brojanje glasova, i suočavanje sa istinom o sopstvenom političkom rejtingu.
Sadašnja vlada je uspješna na svim poljima: ekonomskom, političkom, diplomatskom… a blokaderi i opozicija razdirani su unutrašnjim podjelama, sujetama i ambicijama. Sa čim uopšte izlaze pred Vučića?
Oni sami najbolje znaju koliko su im puške prazne. I otuda nervoza…
Jer, razlika je: Aleksandar Vučić na skupu toute l’Europe, a njegovi protivnici u Beogradu se svađaju da li je Lompar ili Šabić kriv što su izgubili izbore na koje tek treba da izađu.
(KURIR.RS)
Dok Vučić gradi sigurnu budućnost, blokaderi ruše sve što mogu!
Pitanje je da li Djilas ostaje iznad cenzusa
Mislim da će građani na izborima dati konačnu ocjenu rada vlasti i opozicije. Važno je da se rezultati i konkretni potezi vrednuju više od međusobnih optužbi i političkih prepucavanja.
Kako jalova opozicija i blokaderska magla lista da pobedi ovoliki trud,rad i posvećenost?!
Svojim lažima najviše tako govore o sebi. Propala opozicija!
Politika opozicije je promašena politika!
Narod ne želi opoziciju!
Zato što nemaju odgovornu politiku, zato što nemaju ideje zato i ne dobijaju izbore. Opozicija nikad očajnija!
Na izborima opozicija nema nikakve šanse