Dok se neki ljudi bez problema uklapaju u svoju porodicu, drugi se od malena osjećaju drugačije.
Takvi ljudi se ne uklapaju, teško se povezuju s članovima porodice i često se osjećaju kao „crna ovca“. Iako to ne mora da bude loše, taj osjećaj može biti neprijatan i često nosi društvenu stigmu.
Bračna i porodična terapeutkinja Eni Rajt objašnjava da se ljudi koji se tako osjećaju često poistovjećuju sa psihološkim arhetipom „siročeta“, osobe koja se osjeća napušteno ili kao da ne pripada zajednici. To su oni na koje porodica često projektuje ono što ne želi da vidi u sebi.
Ako ste odrasli s osjećajem da ste crna ovca, moguće je da ste tokom godina razvili određene obrasce ponašanja koji vas i dalje prate u odraslom dobu.
Učvršćivanje ličnih granica
Ljudi koji su odrastali kao crne ovce rano su naučili koliko je važno postaviti granice. Porodica ih je često stavljala u situacije koje su im bile neprijatne ili neprirodne, pa su morali da nauče kako da zaštite sebe. U odraslom dobu granice postaju alat za očuvanje lične sigurnosti i samopouzdanja.
Stalno preispitivanje svega oko sebe
Crne ovce ne prihvataju stvari „zato što se tako radi“. Od malih nogu preispituju pravila, vrijednosti i porodične običaje. U odraslom dobu to se pretvara u kritičko razmišljanje o društvu, politici, poslu i životnim izborima. Često biraju sopstveni put, koji ne mora da odgovara očekivanjima drugih.
Prkos prema tuđim očekivanjima
Crna ovca ne želi da bude kao svi drugi – i to nije iz bunta, nego iz potrebe da bude autentična. Umjesto da slijedi pravila koja ne razumije, ona ih preispituje i bira drugačiji put. Upravo ta spremnost na odstupanje od norme često dovodi do uspjeha.
Terapija kao način razumijevanja sebe
Osobe koje su se osjećale odbačeno ili neshvaćeno u porodici često se kasnije u životu okreću terapiji. Ona im pomaže da razumiju sebe, porodične odnose i emocionalne obrasce koje su ponijele iz djetinjstva. Za mnoge, terapija postaje dugoročni izvor podrške.
Izražena potreba za nezavisnošću
Crne ovce uče da se oslanjaju na sebe. Odrastanje bez potpune podrške porodice podstiče nezavisnost, ali ponekad to može otići u krajnost. Ako ne paze, razvijaju tzv. hipernezavisnost – uvjerenje da ne smiju nikome dozvoliti da im pomogne.
Stvaranje sopstvene „pronađene“ porodice
Kada u biološkoj porodici ne pronađu podršku, crne ovce je traže na drugom mjestu. Okružuju se prijateljima, mentorima i ljudima koji ih prihvataju bez osude. Ta mreža ljudi često postaje njihova prava „porodica po izboru“.
Prekidanje porodičnih obrazaca
Crne ovce su često one koje prekidaju negativne obrasce u porodici. Umjesto da ponavljaju stare greške, oni mijenjaju tok priče. Iako je to teško i ponekad usamljeno, mnogi uspiju da prekinu lanac generacijskih trauma.
Vještina čitanja tuđih emocija
Zbog toga što su odrasli uz emocionalno nedostupne osobe, crne ovce često razvijaju snažnu empatiju i sposobnost prepoznavanja tuđih emocija. Ova vještina im kasnije koristi u odnosima, poslu i svakodnevnoj komunikaciji.
Prekid kontakta s porodicom
Ako odnosi postanu toksični, crna ovca je često ta koja će napraviti težak korak i prekinuti kontakt. Iako se to spolja može činiti drastično, u mnogim slučajevima to je nužno za psihičko zdravlje i lični mir.
Stalni osjećaj krivice
Iako najčešće nijesu učinili ništa pogrešno, crne ovce često se osjećaju krivima. Ta krivica može biti nasljeđena, nametnuta ili rezultat dugotrajnog emocionalnog pritiska. Često ih prati kroz život i otežava im donošenje odluka bez osjećaja srama.
Sklonost udovoljavanju drugima
U želji da budu prihvaćene, crne ovce mogu da razviju naviku stavljanja tuđih potreba ispred svojih. Pokušavaju da budu „dobri“, prilagođavaju se i izbjegavaju sukobe. Iako to kratkoročno donosi mir, dugoročno može dovesti do nezadovoljstva i gubitka ličnog identiteta.
(B92.net)
