Oleg Valerjevič Markejev – Izbor ruskog oružja čini Srbiju jakom vojnom silom

U ekskluzivnom intervjuu za „Pečat“, o srpsko-ruskoj saradnji u oblasti vojne industrije, o njenom značaju i perspektivi govori Oleg Valerjevič Markejev, zamjenik generalnog direktora „Rosoboroneksporta“, ruske državne kompanije za trgovinu oružja i vojne opreme a čiji rad se nalazi pod direktnim nadzorom predsjednika Rusije Vladimira Putina i Vlade Ruske Federacije.

Kako vidite Srbiju 20 godina nakon NATO bombardovanja? Koliko je danas snažna njena vojska?

Nažalost, prine 20 godina, Srbija je bila izložena vojnoj agresiji. To je nesumnjivo uticalo na razvoj zemlje, ali danas vidimo da se republika oporavila i da zauzima jedno od ključnih mjesta među ekonomijama evropskih zemalja, te da uspješno nastavlja da razvija svoj ekonomski i vojni potencijal.

„Rosoboroneksport“ veoma cijeni tradicionalno prijateljske odnose između Rusije i Srbije, koja predstavlja našeg strateškog partnera ne samo na Zapadnom Balkanu već i u celoj Evropi.

Zahvaljujući sposobnosti da brani svoje ekonomske i političke interese, Republika Srbija bira oružje i vojnu opremu, polazeći od načela fer konkurentnosti. Razvoj i proizvodi ruske odbrambene industrije, poznati po svojim visokim performansama, pouzdanosti i efikasnosti, već više puta su pobijedili u konkurentnoj borbi.

I drago mi je što ovaj izbor ruskog oružja čini Srbiju jakom vojnom silom, pomažući joj u odbrani sopstvenog suvereniteta.

Kako ocjenjujete napore Srbije da ne odustane od svojih principa kontinuirane saradnje s Ruskom Federacijom, posebno imajući u vidu sve veći pritisak zapadnih zemalja u pogledu uvođenja sankcija Rusiji od strane naše zemlje?

Vidimo i cijenimo ozbiljnu državnu politiku Srbije da zaštiti sopstvene interese u pitanjima izbora modernog oružja i vojne opreme za opremanje svojih oružanih snaga.

„Rosoboroneksport“ je u nekoliko navrata ukazivao da sankcije, uz pomoć prijetnji kojima zapadne zemlje pokušavaju da izvrše pritisak na druge države, predstavljaju najjasniji primjer nelojalne konkurencije. Ucjenjivanje se vrši na državnom nivou. Uprkos tome „Rosoboroneksport“ danas uspješno razvija i planira vojnotehničku saradnju s drugim zemljama, uključujući Srbiju, istovremeno zadržavajući ne samo različite programe finansijske podrške ruskom izvozu i pomoć raznih stručnih zajednica na apsolutno svim nivoima već i najvažniju stvar – sveobuhvatnu moćnu podršku naše države.

Mislite li da će Sjedinjene Američke Države uvesti sankcije protiv naše zemlje ako se nastavi kupovina oružja i vojne opreme iz Rusije?

Rusija i Srbija danas sarađuju na mnogim zajedničkim projektima koji koriste obema zemljama. Vojnotehnička saradnja jedno je od važnih područja saradnje između dve države, i zasnovana je na međuvladinim sporazumima. To je korisno za Srbiju, koja vrlo dobro zna da bez jakih oružanih snaga, opremljenih pouzdanim i modernim naoružanjem, dovodi u pitanje suverenitet zemlje, ekonomsku slobodu i, kao posledicu, životni standard građana.

U Rusiji postoji dobra izreka: „Ako se bojite vukova – ne idite u šumu.“ Drugim riječima, Srbija danas želi da razvije svoje oružane snage i radi to onako kako diktiraju tržišni uslovi i iskustvo. Zašto postavljati pitanje hoće li uvesti sankcije ili ne? Čini mi se da rukovodstvo zemlje sebi postavlja mnogo važnije pitanje – „šta je bolje za Srbiju?“ – i donosi odgovarajuće zaključke i izbor.

Koje su mogućnosti za povećanje vojnotehničke saradnje Republike Srbije i Ruske Federacije?

Rusija je uvijek spremna da proširi saradnju sa Srbijom. Danas „Rosoboroneksport“ nudi sve moguće oblike saradnje: direktne isporuke oružja i vojne opreme, organizaciju licencirane proizvodnje na teritoriji partnera, remont i modernizaciju. Pored toga, danas smo testirali i široko koristili najnaprednije spoljnotrgovinske mehanizme.

Siguran sam da postoji povećanje kapaciteta i potencijala vojnotehničke saradnje. Uvijek smo otvoreni za dijalog s bratskom Srbijom.

Koliko je realno da Republika Srbija po povoljnim uslovima može da nabavlja sisteme S-300 ili S-400 iz Rusije?

Vojnotehnička saradnja Rusije i Srbije uvijek se gradila na principima obostrane koristi. Bez sumnje, u slučaju zahteva Srbije za kupovinu jednog od navedenih PVO sistema velikog dometa, „Rosoboroneksport“ će raditi na ovoj temi u bliskoj saradnji sa srpskim kolegama, a zajedno možemo naći najpovoljnije uslove isporuke koji odgovaraju obema stranama.

Mogu li vlada naše zemlje i njene kompanije iz oblasti vojnoindustrijskog kompleksa pomoći Ruskoj Federaciji u uspostavljanju saradnje s vojnoindustrijskim sektorom Republike Srpske? Pre svega, imajući u vidu vazduhoplovni zavod „Orao“ iz Bijeljine, „Kosmos“ A. D. iz Banja Luke i „Tehnički remont Bratunac“ – TRB?

„Rosoboroneksport“ ima veliko iskustvo u saradnji sa stranim industrijskim preduzećima. Kao primjer mogu navesti Indiju, gdje već duže vrijeme radimo na programu „Made in India“, koji uključuje lokalnu industriju u zajedničke projekte za proizvodnju oružja i vojne opreme. U ovoj oblasti spremni smo da sarađujemo sa Srbijom i Republikom Srpskom. Reći ću i više – naši predstavnici pregovaraju o saradnji s nekim industrijskim preduzećima Republike Srpske.

U kojoj mjeri je vojnoindustrijski sektor Srbije sposoban za proširenje saradnje u pogledu remonta ruskih oklopnih borbenih vozila i drugih sistema naoružanja? Da li Rusija raspolaže mogućnostima i planira li da uloži u modernizaciju srpske industrije?

Osiguravanje tehničke spremnosti isporučene vojne opreme za vrijeme njene eksploatacije je za nas najvažnija komponenta izvoza oružja.

„Rosoboroneksport“ je u potpunosti nadležan za stvaranje servisnih tehničkih centara za opremu svih vrsta oružanih snaga na teritoriji partnerskih zemalja. Takođe, postoji pozitivno iskustvo u organizovanju zajedničkih poduhvata za remont i servisiranje opreme. Istovremeno, možemo predložiti stvaranje mobilnih servisnih kompleksa opremljenih savremenim automatizovanim hardverskim i softverskim sistemima koji pružaju informacije u stvarnom vremenu o stanju opreme, planiranju servisiranja i popravki na terenu i automatski održavaju elektronski pasoš za oružje i vojnu opremu.

Naravno, svaki je projekat individualan i potrebno ga je razmotriti i proceniti sa stanovišta tehničke i ekonomske izvodljivosti.

Da li je moguće na ovaj način sklopiti dugoročni sporazum prema kojem će, na primer, vojnoindustrijski sektor Srbije remontovati ruske borbene sisteme po cijenama mnogo nižim od tržišnih, a zauzvrat bi Srbija mogla da dobije vojnu opremu i oružje za potrebe militariziranih struktura, kao i specijalna vozila i letjelice za civilne potrebe u slučaju hitnosti neutralisanja i spasavanja u vanrednim situacijama?

To je sve predmet pregovora i konsultacija rusko-srpskih radnih grupa. U pregovorima uvijek zauzimamo fleksibilnu poziciju kako bismo postigli zajednički rezultat i saradnju.