Viši sud u Podgorici u vijeću sastavljenom od sudija Dejana Drgovića kao predsjednika Vijeća, Aleksandra Stojanovića i Jelene Čabarkape kao članova vijeća, potvrdili su presudu Osnovnog suda u Nikšiću, koju je aprila 2020. donio presudu kojom je utvrdio da su organi države Crne Gore, Osnovni državni tužilac i Specijalni državni tužilac, advokatu Vladanu S. Bojiću kao tužiocu povrijedili – pravo na privatnost.
Ovo je prva pravnosnažna presuda zbog povrede prava na privatnost advokatu u istoriji pravosuđa Crne Gore. I to učinjena od strane Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, odnosno Specijalnog državnog tužilaštva i Osnovnog državnog tužilaštva kao organa države Crne Gore.
Pravosnažnost ove presude je nastupila 22. juna 2021. godine, i predstavljaće čini se „revoluciju“ u sudskoj praksi. Podsjetimo advokat Bojić je šest godina vodio ovaj spor a prvostepeni sud je već jednom donio istu presudu koja je ukinuta iz nerazumljivih razloga, ali, ovoga puta, organi tuženog nisu mogli izbeći poraz i potpunu difamaciju.
Ako se bilo kojem advokatu “merama tajnog nadzora” sad već nesporno (pravnosnažno) ovako narušava pravo na privatnost, šta tek mogu očekivati njegovi klijenti, branjenici, tj. obični građani Crne Gore? E to ne može, i to se jednom moralo preseći i poslati zasvagda jasna poruka, da toga neće biti više i tačka – kazao je advokat Bojić u izjavi za IN4S.
„Sa aspekta prakse EU, da ima makar “K” od digniteta austrijskog premijera Sebastijana Kurca (koji je juče pokazao visok stepen odgovornosti i podneo ostavku odmah nakon obelodanjenih sumnji u kršenje zakona), crnogorski GST Katnić bi odmah podneo neopozivu ostavku, jer se ovdje radi o pravnosnažno utvrđenoj i to njegovoj nezakonitosti i revanšizmu i neznanju i zaista opasnoj umišljenosti.
Nažalost, Glavni specijalni tužilac Katnić očigledno to što Kurc ima, on definitivno nema. Smatram da je danas nad pravosuđem Crne Gore upaljeno crveno svetlo alarma koji ukazuje na veliku opasnost u kome se kompletno pravosuđe Crne Gore već dugo nalazi i fatalno i dalje i dublje srlja, naglasio je Bojić i dodao:
Naravno, ovu presudu je propratila neizbežna a apsolutno neprivhvatljiva “bolećivost” suda koji je mimo svake prakse i razuma neumesno umanjio visinu već dvaput istovetno dosuđene odštete da poštedi budžet a indirektno aktere bezakonja i prekršioce elementarnih vektora konvencijskog prava (država ima pravo regresa prema delikventima, tj. štetočinama po članu 166 stav 2 Zakona o obligacionim odnosima, šest meseci nakon isplate odštete). Što se tiče ostatka naknade štete, u tom zahtevu istrajaću da bih suzbio taj neumesan i nedopustiv sentiment “bolećivosti” suda, jer to nema veze ni s pravom, ni sa ulogom koju sud u društvu ima a koji zadatak je dužan da ostvaruje. Ipak, novčana satisfakcija je ovdje bila sasvim u drugom planu.
Ovo je, kako je kazao, sa pravnog aspekta velika vest, jer u Crnoj Gori nikada nije pravnosnažno odlučeno i utvrđeno da je advokatu u obavljanju njegove profesije povređeno – pravo na privatnost. Ovde, uz dodatno otežavajuću okolnost da je to bezakonje prema advokatu učinjeno ništa manje nego radnjama Glavnog specijalnog državnog tužioca, odn. Specijalnog državnog tužilaštva i Osnovnog državnog tužulaštva za koje zakon pretpostavlja da poznaju zakone i pravo i koji su još striktno zaduženi da progone prekršioce zakona, a oni su ovde ti koji ga krše. Zato je to kapitalan ishod!
