Odgovor BS-u od DNP-a: Bošnjaci nisu glasali za Anketni odbor i omalovažavaju Pavla Bulatovića pa od poslanika partije Milana Kneževića dobili rampu za Zakon o energetici!

Poslanici Demokratske narodne partije napustili su sjednicu Skupštine i samim tim onemogućili današnje glasanje za Zakon o energetici. Razlog za to leži u činjenici da poslanici Bošnjačke stranke nisu podržali formiranje Anketnog odbora u Skupštini Crne Gore.

Sjednica Skupštine je prekinuta a poslanici će se izjasniti naknadno o ovom pitanju kao i o ostalim predlozima Vlade Crne Gore.

Podsjetimo, Anketni odbor treba da se bavi politički motivisanih ubistava, prebijanja i zastrašivanja od strane Crnih Trojki. Kao jedan od nevjerovatnih razloga, jeste činjenica da Bošnjačka stranka spori ime Pavla Bulatovića u strahu od njegove glorifikacije te istog optužuju za ratne zločine konkretno u slučaju deportacije muslimana 1992. godine. BS međutim nikada nije govorila o Milu Đukanoviću u tom kontekstu iako je on još i tada odlučivao o svemu u Crnoj Gori. Iz DNP-a su po saznanjima Borbe izričiti da neće dopustiti ovakav odnos prema pomenutim slučajevima od strane BS i zbog toga su napustili sjednicu, i očito neće glasati za Zakon o energetici na predlog ministra iz BS-a.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić kazao je ranije danas, nakon što je 38 poslanika većinom prisutnih podržalo formiranje odbora, da je Crnoj Gori potrebno da dobije istinu.

„Želim da pozovem one koji sa sumnjom gledaju na formiranje Anketnog odbora, da prate. To nije sudnica, nije sud, nije tužilaštvo, ali jeste jedno moćno sredstvo da riješe nerasvijetljene slučajeve. Ne smijemo dozvoliti da se to zaboravi. Mnogi ljudi su prošli muku i patnju. Očekujem mnogo od ovog Anketnog odbora“, kazao je Mandić.

Podsjetimo šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke Amer Smailović kazao je ranije danas kako smatraju da postoji bojazan da bi rad skupštinskog Anketnog odbora mogao biti iskorišćen za političke svrhe, uključujući i „glorifikaciju Pavla Bulatovića“.

Smailović kaže da je Bulatović „direktno odgovoran za najmanje jedan ratni zločin“ – deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog.

Ovo je narativ koji je prisutan u javnom mnjenju u poslednje od kako je došlo do pominjanja imena Pavla Bulatovića u kontekstu rasvjetljavanja nepočinstava duvanske mafije u Crnoj Gori. Podsjetimo, Pavle Bulatović je ubijen 2000. godine u Beogradu dok je bio ministar odbrane SRJ. To ubistvo dovodi se u kontekst sa

Intrigantno je da od tada NVO u službi bivšeg režima kao i pojedini djelovi sadašnje vlasti koji očigledno nisu raskrstili sa bivšim režimom pokušavaju Bulatovića da dovedu u kontekst ratnog zločinca u kontekstu deportacije muslimana 1992. godine. Tada je crnogorska policija uhapsila više od 150 izbjeglica i predala ih Vojsci Republike Srpske od kojih je preko 80 ubijeno.

Međutim, ono što je krajnje interesantno, iz saopštenja Smailovića, poslanika Bošnjačke stranke, kao i NVO organizacija koje se protive navodnom glorifikovanju Bulatovića jeste činjenica da nikada ni u kom smislu nisu smjeli da pomenu ime Mila Đukanovića u kontekstu ratnih zločina koje je, u više navrata, i sam priznao govoreći na skupovima 90-ih godina. Podsjetimo, dobro su poznati snimci Đukanovića gdje poručuje Momiru Bulatoviću da ne brani srpstvo od njega te da je on sam učestvovao, navodno, u slanju goriva za Republiku Srpsku prilikom tamošnjih ratnih dejstava.

Bošnjačka stranka, kako je rekao Smailović, upravo zbog toga nije podržala formiranje tog odbora, jer smatraju da se time neće ostvariti suočavanje sa prošlošću, „već naprotiv, može doći do daljeg omalovažavanja žrtava i njihovih porodica“.

„U Bošnjačkoj stranci izražavamo zabrinutost i oštar protest zbog pokušaja glorifikacije Pavla Bulatovića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore i ministra odbrane SRJ, što se nedavno desilo kroz promociju njegove monografije u Javnoj ustanovi Kulturno-informativni centar ‘Zeta’. Naime, javnosti je poznato da je upravo Pavle Bulatović, u svojstvu ministra unutrašnjih poslova Republike Crne Gore, putem telegrama broj 14-101 od 23. 05. 1992. g. izdao naređenje da se nezakonito liše slobode i nezakonito predaju paravojnim jedinicama međunarodno nepriznate teritorije u Bosni i Hercegovini civili bošnjačke nacionalnosti, što je i urađeno u slučaju koji je u javnosti poznat pod nazivom ‘Deportacija’. Da napomenemo, ova činjenica nesporno je potvrđena i presudom Višeg suda u Podgorici“, saopštio je Smailović.

Međutim, interesantno, Đukanovića isti ne pominje. Poručio je da suočavanje sa prošlošću podrazumijeva „temeljito razmatranje i osudu svih onih koji su učestvovali u ratnim zločinima, a ne pokušaj njihove rehabilitacije“.

„Ovakav pristup samo produbljuje podjele u društvu i udaljava Crnu Goru od evropskih vrijednosti. Ohrabrujemo, istovremeno, Tužilaštvo Crne Gore da se fokusira na istrage ratnih i svih ostalih zločina, pa tako i svih nerasvijetljenih ubistava, sa posebnim akcentom na ubistva sa eventualno političkim motivom, kao i ubistva i napade na novinare. Kao jedino ispravno rješenje vidimo stvarno procesuiranje odgovornih, bez da se ti slučajevi od strane političara koriste kao alat za skretanje pažnje sa stvarne odgovornosti za zločine počinjene tokom 90-ih godina, te rehabilitaciju i glorifikaciju odgovornih lica i politika koje su u pozadini ratova i zločina devedesetih“, piše u saopštenju.