Nakon analize tokova novca, mehanizama izvlačenja kapitala i uloge Emirata kao bezbjedne luke za sporni novac, četvrti nastavak dosijea fokusira se na ljudske i institucionalne tačke sistema – ko su akteri, kako su povezani i preko kojih posrednika je kapital iz Crne Gore završavao u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Ovaj dosije ne iznosi presude, već mapira strukturu moći, obrasce ponašanja i otvorena pitanja na koja crnogorske institucije godinama nemaju – ili ne žele – odgovor.
Politički vrh kao kišobran sistema
U periodu dvodecenijske vladavine DPS-a, formiran je model u kojem su ključne državne funkcije bile istovremeno i tačke političke i finansijske kontrole. Premijer, predsjednik države, ministri bezbjednosti i finansija, te vrh tužilaštva i policije, činili su zatvoreni krug u kojem se:
•odlučivalo koje istrage neće biti otvorene,
•koji predmeti će zastarjeti,
•koji tokovi novca se neće kontrolisati,
• i koje međunarodne saradnje će ostati formalne, ali ne i suštinske.
U tom ambijentu, izvoz kapitala u UAE nije bio incident, već logičan završetak ciklusa.
2. Partijski vrh DPS-a – paralelna hijerarhija moći
Unutar DPS-a godinama je funkcionisala neformalna hijerarhija u kojoj su partijski funkcioneri sa pristupom državnim resursima imali i pristup:
•privatizacijama,
•državnim garancijama,
•povlašćenim kreditima,
•švercerskim kanalima,
•i međunarodnim finansijskim posrednicima.
Upravo ti kadrovi su, prema više regionalnih i međunarodnih izvještaja, među prvima otvarali firme i račune u UAE, često preko:
•ofšor kompanija registrovanih na treća lica,
•članove porodice,
•ili “biznismene” bez prethodnog kapitala u Crnoj Gori.
3. Posrednici: advokati, konsultanti, bankari
Nijedan ozbiljan transfer kapitala ne ide bez posrednika. U slučaju Crne Gore, ključnu ulogu igrali su:
•regionalni advokatski uredi specijalizovani za ofšor strukture,
•finansijski konsultanti iz Beograda i Sarajeva sa direktnim vezama u Dubaiju,
•bankarski operateri u UAE koji nisu postavljali pitanja o porijeklu novca.
Model je bio jednostavan:
novac iz Crne Gore → ofšor zona → UAE → nekretnine, fondovi, “investicije”.
4. Šta se kupovalo u UAE?
Kapital iz Crne Gore najčešće je završavao u:
•luksuznim nekretninama u Dubaiju i Abu Dabiju,
•investicionim fondovima sa zatvorenim vlasničkim strukturama,
•kompanijama registrovanim za „trgovinu“, „konsalting“ i „nekretnine“,
•dugoročnim depozitima u bankama koje ne sarađuju automatski sa evropskim tužilaštvima.
Sve to omogućavalo je legalizaciju sumnjivog kapitala bez povratnog traga.
5. Zašto nema istraga?
Ključno pitanje nije ko ima novac u UAE, već: zašto Crna Gora nikada nije ozbiljno pokušala da to ispita.
Odgovor se nalazi u činjenici da bi svaka ozbiljna istraga:
•otvorila pitanje političke odgovornosti vrha države,
•dovela do međunarodnih istraga,
•i ugrozila mrežu koja je i danas djelimično aktivna kroz institucije.
Zato je tišina postala strategija.
