Da je crnogorska politička scena polje nevjerovatnih obrta, odavno je poznato, ali partijsko djelovanje Demokratske partije socijalista (DPS) u trouglu između Budve, Cetinja i Podgorice polako ulazi u sferu političkog apsurda. Granica između „odbrane države” od „Crkve Srbije” i srdačne koalicione saradnje sa strukturama bivšeg DF-a, tj. sa Nikolom Jovanovićem, iznosi tačno – 15 kilometara vazdušne linije.

Budvanska idila: Milion eura za „svetinje”

Dok se u Podgorici i na Cetinju podižu tenzije, u Budvi gledamo sasvim drugu sliku. Tamošnjem DPS-u ne smeta ni Srpska pravoslavna crkva (SPC), niti im smetaju kadrovi proistekli iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. U metropoli turizma, DPS je pružio ruku saradnje Nikoli Jovanoviću, bivšem funkcioneru DF-a, i što je još indikativnije – glasao za opštinski budžet.

Ironija je potpuna: glasovima DPS-a u Budvi aminovana je donacija od milion eura upravo za SPC. Istu onu crkvu koju njihove kolege u Skupštini Crne Gore nazivaju remetilačkim faktorom i ekspoziturom stranih interesa. Čini se da u Budvi tamjan miriše na koalicione procente, dok na Cetinju peče oči.

Cetinjska vatra: Belveder kao vječni narativ

Samo 15 kilometara dalje, na Cetinju, retorika se drastično mijenja. Tamo se DPS vraća na fabrička podešavanja iz avgusta i septembra 2021. godine. Duhovi Belvedera, ustoličenje mitropolita Joanikija i narativ o „okupatorskoj crkvi” i dalje su glavno pogonsko gorivo.

Od poslanika poput Oskara Hutera, Zoje Bojanić-Lajković, Nele Savković-Vukčević i Andrije Nikolića, svakodnevno slušamo najoštrije osude na račun SPC. Ponovo se otvaraju teme Podgoričke skupštine, „pokolja” vojnika Aleksandra Karađorđevića i svih istorijskih trauma koje DPS koristi kao štit kad god treba skrenuti temu sa unutrašnjih reformi.

Hod po žici: Povratak „litijaša” ili tvrdi antisrpstvo?

Ovakva dualna politika jasno ukazuje na očajnički pokušaj DPS-a da se vrati u igru na dva potpuno suprotna fronta:

  • U Budvi: Pokušavaju da se dodvore nekadašnjim glasačima koje su trajno izgubili usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pokazujući „kooperativnost” i široku ruku prema crkvi.

  • Na Cetinju: Drže se izvornih, tvrdo antisrpskih pozicija kako bi sačuvali ono što je ostalo od tvrdog suverenističkog jezgra.

Pitanje koje se postavlja je – do kada građani mogu da vjeruju partiji koja u jednom gradu daje milion eura onima koje u drugom gradu naziva neprijateljima države? Strategija „prvo skoči, pa reci hop” ovdje ne pije vodu, jer dok DPS pokušava da skoči na dvije stolice istovremeno, prostor između Budve i Cetinja postaje sve dublja provalija njihove političke dosljednosti.

Tagovi