Od „Jumkovih džempera“ do Bosovih odijela i Hermesovih torbica: Moda kao demonstracija moći porodice Đukanović

Dok pred crnogorskim sudovima traju procesi i afere koje se godinama vezuju za ime porodice Đukanović, javnost ne prati samo sadržaj optužbi, izjave advokata ili tok postupaka. Jednaku pažnju izaziva i ono što članovi te porodice nose kada dolaze pred institucije države kojom su decenijama upravljali. Skupocjena odijela, luksuzne torbe, dizajnerske jakne i nakit koji na prvi pogled vrijedi više od prosječnih godišnjih plata građana Crne Gore – sve to odavno nije pitanje estetike, već političke i društvene poruke.

Ekstremno skupa odjeća pokazaetlj da su i dalje veoma moćni

Jer, kada se pred sud dolazi u odjevnim kombinacijama koje demonstriraju ogromno bogatstvo, teško je izbjeći utisak da se javnosti šalje poruka: „Mi smo i dalje moćni. Mi i dalje imamo novac. I dalje nam se može.“

Posebno u društvu koje je tri decenije bilo obilježeno koncentracijom političke i ekonomske moći u rukama uskog kruga ljudi, luksuz porodice Đukanović ne djeluje kao obična potreba za dobrim stilom. On postaje simbol epohe u kojoj su politička moć i privatno bogaćenje često djelovali kao dvije strane iste medalje.

Građani Crne Gore dobro pamte početke političke karijere Milo Đukanović i njegove porodice. Pamte vrijeme kada su, kako se često govorilo, „došli u običnim JUMKO džemperima“, predstavljajući novu generaciju političara iz naroda. Tri decenije kasnije, sa političke scene silaze okruženi luksuzom koji uključuje brendirana odijela, ekskluzivne modne dodatke i torbe čije cijene dosežu desetine hiljada eura.

Posebno pažnju javnosti izaziva stil Ana Đukanović, čije modne kombinacije često uključuju komade najskupljih svjetskih brendova, dok se za pojedine torbe i nakit u javnosti spekuliše da vrijede koliko i stanovi prosječnih porodica. Ni Aco Đukanović ne odstupa od tog obrasca – luksuzni satovi, skupe jakne i garderoba postali su sastavni dio javnog imidža porodice koja je godinama bila sinonim vlasti u Crnoj Gori.

Naravno, niko nema pravo osporavati bilo kome da nosi ono što može da priušti. Ali u slučaju porodice koja je decenijama bila u samom centru političke moći, pitanje porijekla i simbolike tog bogatstva postaje legitimno javno pitanje. Pogotovo u državi u kojoj su hiljade građana tokom njihove vladavine jedva sastavljale kraj s krajem, dok su fabrike propadale, a mladi masovno odlazili iz zemlje.

Psihološka demonstracija statusa i nedodirljivosti

Zato luksuz na sudskim hodnicima ne djeluje samo kao modni izraz. On se može tumačiti i kao psihološka demonstracija statusa i nedodirljivosti. Kao poruka da ni sudski procesi nijesu ozbiljna prijetnja ljudima koji su decenijama bili iznad sistema koji su sami stvarali.

U društvu sa slabim povjerenjem u institucije, takve slike dodatno hrane uvjerenje da pravda nije jednaka za sve. Kada optuženi ili članovi porodica pod istragama pred sud dolaze okruženi simbolima enormnog bogatstva, dio javnosti to doživljava kao poruku da je novac i dalje moćniji od institucija. Staru balkansku izreku – „para vrti gdje burgija neće“ – mnogi upravo zbog toga danas vezuju za slučajeve koji se dovode u vezu sa porodicom Đukanović.

Problem za crnogorsko društvo nije samo u tome koliko košta nečija torba ili sat. Problem je što luksuz porodice koja je decenijama upravljala državom kod građana budi osjećaj nepravde i sumnju da su politička moć i privatno bogaćenje bili duboko povezani.

A upravo zbog toga svaki dolazak u sudnicu u skupocjenim odijelima i luksuznim modnim detaljima postaje mnogo više od modnog izbora. To postaje politička predstava moći. Predstava koja, svjesno ili nesvjesno, poručuje da postoje oni koji su pred zakonom jednaki – i oni koji su decenijama bili iznad njega.