Večerašnja Slobodna zona posvećena je zloglasnom logoru Lora, u kom je stradao, po NDH metodama 21 pripadnik nikšićko-šavničke odnosno barske grupe.
Tim povodom u Slobodnoj zoni gostuju Radan Nikolić, predsjednik Udruženja boraca ratova 90-ih kao i Stojanka Popović, sestra ubijenog Miljana Šušića u Lori.
Na samom početku, Nikolić se prisjetio rata 90-ih i kazao da je sva Crna Gora ustala da brani Jugoslaviju i srpski narod u Hrvatskoj.
„Dogodila se mobilizacija od 100%. Kada su prve pogibije počele ti ljudi su predstavljali kao heroji. U svim čituljama je govoreno da je neko poginuo od ustaške ruke. Pošao sam i sam na poziv države i moram odmah da kažem da mi je bila čast biti u vojsci, odnosno u ratnoj jedinici sa ljudima koji su bili uzor. Sa 40 godina sam bio među najstarijima i gledao sam da svojim uticajem i pričom pozitivno utičem na ljude da izdrže probleme koje nosi rat“, kazao je Nikolić.
Govoreći o Lori, naveo je da je za nju čuo po povratku sa ratišta.
„Tada je već bila izmijenjena politička klima i već se nešto mijenjalo u entuzijazmu boraca i vojnika koji su otišli da brane državu. Vojska, tadašnja JNA, bili su iznutra izdani. Vi ste tu imali svega i svačega. Kad i sam starješina povede ljude u klopku izgine veliki broj ljudi. Za Loru sam saznao sredinom 92-ge godine kada su ti ljudi zarobljavani na dubrovačko-hercegovačkom ratištu. To je bio april-maj 1992. godine kada se već znalo da će JNA da se povuče. Vojska je bila u dosta opuštenom stanju. Svi ti ljudi su tada zarobljeni a mnogi od njih nisu ispalili nijedan metak, otišli su kao rezervni sastav u Mostar i tako dalje…“, kazao je Nikolić.
Dodao je da su svi oni zarobljeni van teritorije Republike Hrvatske.
„Na kraju su došli u logore poput Lore. Ono što se provlači do dana današnjeg jeste činjenica da je to bila agresija – regularna vojska Hrvatske je ušla u BiH. Tu su bile desetine hiljada vojnika. Na Grabu je bila veća pogibija kada su hrvatske paraformacije ubili 24 pripadnika JNA od kojih je polovina bila iz Crne Gore a preko 50 je ranjeno. To je bilo iznenada, a kasnije je jedan od istoričara, Andrijašević iz Crne Gore napisao da je Crna Gora ta koja je izvršila agresiju na Hrvatsku“, kazao je Nikolić dodajući da je on bio kasnije savjetnik predsjednika države Mila Đukanovića.
Stojanka Popović je kazala da je njen brat pozvan u rezervu i da se odazvao državi kao patriota.
„Imao je jedan udes tada ali nije mu ni to smetalo da se odazove pozivu. Pošli su 21. aprila 1992. godine a stradali 6. maja naveče na osmatračnici. On i pet drugova su bili, trojica su uspjeli da se spasu i dođu u jedinicu posle nekoliko sati. Nikad nismo mogli dobiti ni stenogram šta su oni izjavili da se dogodilo. Njih trojicu su uhapsili i jedan od njihovih bojovnika se javio jedinici i informisali su ih da su uhapšeni. Posle toga smo imali razne informacije. Tada počinje mučenje od života, da li su povedeni, da li su ubijeni“, kazala je Popovićeva.
Dodala je da su različite informacije bile, prve su da su povedeni u Tomislavgrad, a nakon toga nikakve informacije nisu pristizale.
„Dok nismo pošli u Beograd u Saveznu Vladu gdje nam je saopšteno da se nalaze u Lori i da su u jako teškom stanju. Oni su dakle uhapšeni 6. maja naveče a ovo se dešava posle sigurno pola godine ili više. Čak su naveli imena i prezimena i kakva su monstruozna nedjela nad njima uradili. Imenom ih je pobrojao sve. Posle toga dolazi spisak da su trojica Šavničana na spisku za razmjenu. Mi do tada idemo gdje nam kažu, čujemo svašta… Tada oni ne budu dovedeni“, kazala je ona.
Dodala je da su tada pokušali da im doture kosti iz Drugog svjetskog rata kako im „ne bi više dosađivali“.
„Dogodio se i sastanak gdje smo tražili generala Miloševića jer su nam rekli da je on odgovoran i da njega pitamo šta se desilo. On je bježao od nas, nikakve informacije nam nije dao. Bili smo na dvije ili tri obdukcije u Trebinju. Ali kad smo bili tamo, onda su nam rekli da nedostaje dosta kostiju i da ni za koga ne može da kaže pouzdano da je to to“, kazala je ona.
Nikolić je kazao da bi podijelio dva perioda kada je u pitanju Crna Gora – jedan prije referenduma i drugi nakon njega.
„Nakon referenduma, crnogorsko državno tužilaštvo je sa hrvatskim sklopilo sporazum o gonjenju počinilaca krivičnog djela ratnih zločina u kojem je doslovice pisalo da se tim sporazumom gone crnogorski državljani koji su počinile ratne zločine nad hrvatskim državljanima a ne i obratno. Mi smo još tada rekli da je to nacionalna sramota. Prije toga, noć uoči tog potpisivanja, tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović gostuje na hrvatskoj televiziji koji navodi da će Crna Gora ispitati ratne zločine koji su počinjeni a na šta je Stjepan Mesić dodao – u agresiji na Republiku Hrvatsku. Od tada, nijedan minut se niko nije uključio da pokrene pitanje. Govore da je Crna Gora bila izmanipulisana u tom napadu, Milo Đukanović postaje poslušnik Stjepana Mesića i to se ni ne pominje. To je najveća i najsramnija stvar u istoriji Crne Gore. U ime Crne Gore je taj dokument potpisala Vesna Medenica“, kazao je Nikolić.
Popovićeva ipak navodi da je gledala Vesnu Medenicu na dubrovačkom ratištu, kao i pokojnog Momira Bulatovića ali i Mila Đukanovića.
„Trebalo nam je 22 godine, a posle jedne velike bitke, da VDT Crne Gore i Državno odvjedništvo Hrvatske naprave aneks sporazuma 11. novembra 2025. u kom se kaže da se ovim aneksom uvodi reciprocitet o gonjenju. Odredbe će se primjenjivati u Hrvatskoj i Crnoj Gori, ali i prema državljanima Hrvatske ali i Crne Gore. E sad, kako je došlo do aneksa sporazuma. Mi smo kao udruženje već 2007. godine napisali informaciju o stradanju nikšićko-šavničke i barske grupe, pa informaciju o onima koji su stradali. Sve smo to poslali VDT-u. Naravno godinama se niko nije javljao, ponekad bude saopštenje na naša reagovanja da su oni zajedno sa hrvatskim tužilaštvom iz Splita vrše istragu. To se ispostavilo kao svjesna obmana i to i danas stoji u VDT-u. Na našu inicijativu je pokrenuto da su u fazi izviđaja. Veliki doprinos ovome je dao jedan naš projekat „Ratni zločini nad Crnogorcima u JNA“, kazao je Nikolić.
Dodao je da je urađen i film „Zlo proljeće“ koji je urađen sa porodicama žrtava ali i onih koji su preživjeli.
„Kada je održana promocija, to je bio takav šok. Mnogi nisu mogli izdržati, puni su hodnici bili“, kazao je Nikolić.
Popovićeva je kazala da su 12 godina čekali da njihove kosti prenesu u Nikšić.
„12 godina smo živjeli u agoniji jesu li živi ili ne. Moj brat nije imao djece, tek je godinu dana bio u vanbračnoj zajednici“, kazao je on.
Radan Nikolić je kazao da se nažalost krajem prošle godine jedan sin stradalog logoraša iz Lore ubio.
„Jedno jutro me zvao Maksim Korać i kazao mi da su pronašli stradale kod Mostara. Ja mu kažem Maksime, mogu li ja to nekako da u medije pustim, jer ako to tako ode, opet će ih sakriti negdje. On mi je rekao da radim po svojoj savjesti. Tada sam zvao Velišu Kadića kom sam kazao da je takva i takva stvar. Onda su Večernje Novosti objavile i to je bilo kao da je eksplodirala bomba. Tada je bilo panike u Vladi. Otkrivaju se mnoge tajne. Politika se osuđuje“, kazao je Nikolić.
On dodaje da je na djelu bio veliki jaz između običnih ljudi i državnog vrha koji je faktički bio produžena ruka Republike Hrvatske i dodaje da zato Hrvatska ne dozvoljava Crnoj Gori da ima ministra spoljnih poslova.
„Zato Ibrahimović radi kako radi. Sjećaću se dok budem živ dana kad su došli posmrtni ostaci. Kosa na glavi mi se digla od tog jauka kada su izašli prvi kovčezi. Okupila se ogromna masa naroda. Godinu dana nakon toga, kada smo otkrivali spomenik nažalost samo nikšićkoj grupi (jer Šavničani nisu u tom trenutku željeli već da imaju poseban svoj), to je bio decembar 2004. godine. Ja mislim da nikada u istoriji nijednog otkrivanja spomenika nije se okupila tolika masa naroda da praktično nije mogao da primi trg vojvode Šaka Petrovića. Svi su došli, iz Hercegovine i okolo… Tom prilikom je Filip Vujanović poslao svog savjetnika a njega su nažalost izviždali ljudi koji su bili okolo“, kazao je Nikolić.
Nikolić je naveo da ima zahvalnost prema direktoru RTNK za dokumentarni film.
Dodao je da je 2023 godine organizovan okrugli sto u Podgorici gdje su pristutvovale porodice stradalih u Lori i preko video linka daju izjave mirovnjaci iz Splita.
„Ali nema nikog iz Specijalnog tužilaštva, Ministarstva pravde… Dakle ključni ljudi. Onda sam napravio zahtjev zaštitniku za ljudska prava da ispita je li sporazum diskriminatorski. To je bilo prije nego što je napravljen aneks. Dobili smo odgovor od zaštitnika koji kaže da može preporučiti sledeće: VDT da shodno dostavljenom izvještaju bez odlaganja izmijeni sporazum o ratnim zločinima iz 2006. godine na način što će obezbijediti da će se odnositi i na crnogorske državljane nad kojima su izvršeni ratni zločini. Da izmjene sporazuma prate relevantne organizacije poput Udruženja boraca ratova 90-ih. Tužilaštvo je dužno da dostavi mišljenje. Nakon toga je uslijedio aneks“, kazao je Nikolić.
Bez obzira, dodaje, koliko je Hrvatska sklona falsifikatima, ipak je moralo doći do ovoga.
„Ovo je značajno jer zbog ovoga možemo tužiti državu Crnu Goru i Republiku Hrvatsku jer su sklopili prethodni sporazum. Još nismo zvanično tužili, ali neka naša večerašnja priča bude najava toga“, kazao je Nikolić.
Popovićeva je kazala da nije bilo Radana Nikolića, svi bi ih izignorisali.
„Nisu se udostojili da dođe iko iz centra da uruči ruksak majci palog borca nego su poslali autobusom. Neka se samo smisle sad, 13 godina čekanja, iste misli u glavi, budimo se i liježemo sa tim, kako je bilo tim majkama, roditeljima, rodbini, kako to izdržati… Ne bi to mogli izdržati ni oni koji su se odmetnuli. Znam da su na sahrani bili Radan Nikolić sa Udruženjem, došli su predstavnici Vojske, i jedino je došao Goran Danilović. Prisutna je bila Vojska, i ostalo je bio samo narod koji je bio podijeljen. Ipak su imali sažaljenje“, kazala je Popovićeva.
Dodala je da su se zvaničnici izvinjavali Hrvatima a nije poznato jesu li oni uopšte bili na ratištu.
„Kad se sjetim šta smo sve čuli da su im radili… Možda nije to tako bilo, ali kad se sjetim u kakvom su stanju donešene kosti, odnosno šake… To je bolno. Znamo kako je izdržati te muke. Ono što su oni uradili para dušu. Nikad nas niko nije posjetio, nego smo mi njih molili da nas prime. Jednom nas je primio savjetnik Momira Bulatovića, drugdje nismo mogli ni doći osim do Crvenog Krsta. Dugo bi bilo da pričamo šta su sve radili. Kada je dolazilo vrijeme mijenjanja i izbora, tada ne daju da se pravi spomenik i da se navode imenima na spomenik u Nikšiću, nego da će poseban spomenik da se pravi u Šavniku. Dala se lokacija, a čula sam da je tu otvorena kockarnica“, kazala je Popovićeva.
Ona je dodala da svi kad ih čuješ kažu – a što su išli, kao da su išli samovoljno i dobrovoljno.
„Njih je tada pozvala država u odbranu“; kazala je ona.
Nikolić je kazao da sve ovo što se dogodilo – sve je to posljedica politike onog režima prije 2020. godine i tih parlamentarnih izbora.
„Sada imate agresivnost koja dolazi iz Hrvatske. Oni dolaze, traže teritorije, iako je Crna Gora po Ustavu jedinstvena i neotuđiva. Vidite i pravosuđe, sve su stari kadrovi koji su toliko nagrađeni… Ja nikada na primjer nisam mogao dobiti nijedan kvadrat. Pokušali su i da me ostave bez posla, posle referenduma su mi prijetili da znaju ko su mi djeca da sam morao da pošaljem poruku – da mi se namršti dijete, neko će odgovarati. Moramo iskoristiti period kada će na dnevni red doći poglavlja 23 i 24 u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Ovo prvo poglavlje se odnosi na pravosuđe i vladavinu prava“, kazao je Nikolić.
On je dodao da ono što je najgore je da ostane još neka godina da je pitanje hoće li ostati još neka od ovih porodica.
„Više nema nikoga od porodica ljudi stradalih u Lori. Uglavnom, ova vlast, odnosno ministarstva se nikad nisu ovim bavili i ne poznaju te porodice, a što je najgore , nisu imali osjećaj za te porodice. Sretam te roditelje i njihovu rodbinu a posebno roditeljima možete vidjeti bol koji ne prestaje i koji je tu, a posebno kad su počeli da nas prozivaju kao agresore i pljačkaše. Vjerujte da su se djeca tih ratnika ustručavala da kažu da su djeca palih boraca. A onda smo napravili knjigu zadnja linija odbrane i gdje smo govorili o opisima događaja o svakom palom borcu“, kazao je Nikolić.
On dodaje da su tako njih istrgli iz zaborava kako ne bi plaćenici iz NVO sektora odnijeli pobjedu.
Popovićeva je navela da se nada da će ipak biti sluha i da će se nešto uraditi po ovom pitanju.
„Primili nas nisu da nam saopšte nešto kao ljudi ili da nas utješe makar. Ovo što su ih nazivali raznoraznim imenima, ili kad smo mi takve akcije potezali sa komisijom za nestala lica – takvih komentara, smučilo bi vam se da to čujete. Svuda ih gledaju kao žrtve“, kazala je ona pozivajući da se makar napravi spomenik.
Boji se da se ovo može ponoviti, ali i da se mnogi mogu sjetiti njihovih muka.
„Bila sam lično na obdukciji u Nikšiću kad su donešene kosti sa VMA, bilo mi je došlo da vrištim, šta se od mlasti od 33 godine vratilo sa ratišta. Ogriješili su se o te majke i roditelje“, kazala je ona.
Dodala je da trunke obraza nisu imali da se makar poklone sjenima.
Nikolić se nadovezao i kazao da svaki spomenik koji je napravljen – da se njima čuva istina u tim ratovima i da se čuva dostojanstvo tih ljudi.
„Kad smo podizali spomenik u Nikšiću, dan uoči otkrivanja došla je komunalna policija da ga ukloni. Tu među ljudima koji su se našli su bili i ljudi u crnom koji su izgubili sinove. Tu je bilo i hvatanja za vratove, ja sam reagovao pa sam Đukanoviću poslao dopis da se komunalna policija mora skloniti. Ministarstvo kulture tadašnje je pokušalo da nas spriječi da podižemo spomenik jer nisu dali da se podižu spomenici. Ni dan danas nisu upisani u registar zvaničnih spomenika ali smo to napravili i to je ogromna stvar. Napravili spomenik u Nikšiću, Mojkovcu, Andrijevici, Beranama, ovdje u kasarnama zajedno sa Vojskom Jugoslavije, u kasarni Masline i Danilovgrad. I to su neki rezultati koji ostaju“, kazao je Nikolić.
A komentarišući plaćanje odštete za Morinj i činjenici da moramo ponovo da je platimo, Nikolić navodi da je to skandal.
„Kada je završena farsa oko sudskog postupka u slučaju Morinj, Lidija Vukčević nije posebno tretirala ratne zarobljenike koji su uhapšeni sa puškom u ruci i civile. Namjerno to nije urađeno. Oni su ucjenjivali da im se ne istražuje ratna prošlost. Onda su ometali odbranu, pokušali da naprave novi Račak. Crna Gora treba da vodi računa o sebi“, kazao je Nikolić.
Kako je lagano, pita Nikolić, Hrvatska ušla u Evropsku uniju sa genocidom koji i dan danas traje i sa toliko ratnih zločina.
„Imate problema sa Slovenijom i Crnom Gorom oko granica. Ko više vjeruje u to? A naši umjesto da donesu zakone o Vladi, ANB-u, MUP-u, koji su bitni za pravnu državu, oni se sretaju sa njima iz EU, pričaju lijepu priču koja je ista kao za vrijeme Đukanovića. Vjeruju li više i vrapci na grani u takvu priču“, kazao je Nikolić.
