piše: Nikola Petrović
Zaglušujuća buka soroševskih NVO i bivšeg režima povodom izbora Milana Kneževića i Jovana Vučurovića za čelnike skupštinskih odbora za odbranu i bezbjednost, odnosno ljudska prava i slobode, zamaskirala je nekoliko važnih događaja.
Naime, u potpunoj tišini i očigledno opštem saglasju, posebno Daliborke Uljarevićke i Tee Gorjanc Prelević, kao i sveprisutne navodne borkinje za ljudska prava svih osim Srba, Božene Jelušić, koje su u prethodnom periodu bile, makar na riječima, veliki borci protiv korupcije i kriminala, „promaklo“ je imenovanje jednog Branimira Brana Gvozdenovića na čelo Odbora za evropske integracije!!??
Muk! Jedan od ljudi koji je, uz predsjednika DPS-a i njegovu familiju, najodgovorniji što se Crnoj Gori nije primakla poglavljima 23 i 24, koji su presudni za dalje evropske integracije, bez pompe i medijske dreke prošao je za šefa ovoga važnog odbora.
Teško je više nabrojati u koliko je koruptvinih radnji umiješan Gvozdenović, a još teže koliko je tih slučajeva sudstvo i tužilaštvo stavilo u fioke.
Korupcija i kriminal, kao simboli DPS vladavine, prepoznati su u svim izvještajima međunarodnih organizacija. Međutim, to nije u fokusu dijela političko-medijskog-NVO sektora, prepoznatog kao ,,građanisti“.
Taj termin je u Crnoj Gori odavno postao simbol antisrpstva, antipravoslavlja.
Očigledno je da se jedan značajan broj javnih ,,djelatnika“, nakon promjena u državi još snažnije vodi golom srbimržnjom, od koje ne vide dalje od nosa. Ne vidi, naprimjer, Božena Jelušić, da je njen lider, direktno, u skupštini, označio Brana Gvozdenovića kao jednog od prvih koji će biti uhapšeni zbog raznih krivičnih djela.
To njoj, iz nekog, zasad nepoznatog razloga, nije sporno. Kao što njoj i drugarici joj Gorjanc nije sporno da daju i svoj potpis za ukidanje Republike Srpske.
Jasno je da srpski narod i njegovi lideri ostaju glavna meta ostrašćenih NVO i medijskih krugova, koji su u prošlosti ćutali ili odobravali diskriminaciju i progon Srba.
Važan podatak- u poslednje četiri godine, u ministarstvu prosvjete, koje je kontrolisao SD, bilo je zaposleno nepunih pet odsto Srba. U čitavoj državnoj upravi malo iznad pet odsto. Broj javljanja u medijima povodom ove diskriminacije i aparthejda, ovih NVO koje danas galame je- nula.
