Svjedoci smo, ovih dana, neviđene i nerazumne medijske kampanje bivšeg režima u Crnoj Gori i njegovih ekspozitura – kako će dolazak srpskog patrijarha i vladika iz Srbije i BiH na ustoličenje novog mitropolita crnogorskog na Cetinju, biti „udar na Crnu Goru“ i akt protiv „crnogorskog identiteta“! Svakom zdravomislećem čovjeku je jasno da u sekularnoj državi, nikakav vjerski skup ne može ugroziti državu ukoliko on u sebi nema elemente prekršaja ni krivičnog djela. Ali pored toga – upadaju u oči dvostruki aršini koje ispoljavaju kritičari Joanikijevog ustoličenja na Cetinju.
“Kritičari”, ako ih uopšte možemo nazvati tako pristojnim izrazom, problematizuju dolazak vjerskih poglavara iz, kako oni kažu – “strane države”, nazivajući to “činom okupacije”. Pored toga što je takav pristup i odnos sam po sebi veoma sporan u socio – kulturološkom smislu, posebno upadaju u oči dvostruki aršini koje “kritičari” ispoljavaju. Naime, prije samo nekoliko mjeseci, imali smo sličan događaj u CG, samo u organizaciji druge vjerske zajednice. I – niko od njih nije imao nikakvu primjedbu na manifestaciju koja se pod istovjetnim okolnostima (kakve su planirane na Cetinju) održala 50 km južno od Cetinja. Uz sve to, poredeći ustolićenje planirano za 4.i 5.septembar u Cetinjskom manastiru – sa istim takvim obredima SPC održanim na Cetinju u proteklih 100 godina, ne možemo naći nikakvu razliku koja bi opravdala današnju medijsku hajku i rast ekstremizma u odnosu na atmosferu svečanosti koju su imala ustoličenja mitropolita SPC na Cetinju u prošlosti. Ali, ajmo redom…
Ustoličenje kotorskog biskupa u aprilu ove godine održano je u prisustvu njemu nadređenih rimokatoličkih starješina iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Biskup=episkop se ustoličava u mjestu njegovog službovanja, u gradu po kom njegova crkvena stolica nosi ime. I kod rimokatolika, i kod pravoslavaca – novog episkopa (biskupa) u tron uvodi njemu nadređeni crkveni starješina, koji (u oba slučaja očigledno) dolazi izvan granica CG. Toj svečanosti, pored predstavnika Skupštine Crne Gore, predsjednika primorskih opština, kao i predstavnika naše SPC, bili su mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolita splitski, mons. Dražen Kutleša, nadbiskup koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolski upravitelj Porečko-pulske biskupije, mons. Mate Uzinić, nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup koadjutor i vojni apostolski upravitelj u BiH, mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup barski, mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup beogradski, mons. Zef Gashi, nadbiskup barski u miru, mons. Dode Gjergji, biskup prizrensko-prištinski, mons. Simon Kulli, biskup iz Sape (Albanija) i mnogi, mnogi drugi.
Svakom iole upućenom znano je da je ovakav poredak ustoličenja kotorskih biskupa i barskih nadbiskupa – od davnina. Univerzalni hrišćanski kanoni govore o time da episkopa (biskupa) Crkve nije moguće proizvesti u njegovu službu, niti ga ustoličiti u njegovu službenu stolicu (katedru) pukom voljom građanstva (vjernika) – a da u tom činu ne učestvuju i njime ne rukovode crkvene starješine iz okolnih (susjednih) oblasti.
Na isti način, stvari se odvijaju i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi kao vjekovno prisutnoj duhovnoj instituciji u CG, čiji je sastavni dio (od svoga nastanka) Cetinjska (Crnogorsko – primorska) mitropolija.
Hirotonija vladike Joanikija (jun 1999.), ustoličenje mitropolita Amfilohija (decembar 1990.) a prije njega Danila Dajkovića (jul 1961.) obavljena su u Cetinjskom manastiru od strane srpskih patrijaraha (Germana i Pavla). Sve se to održalo u najrazličitijim društveno-političkim okolnostima (doba komunizma; momenat komunisticke tranzicije; parlamentarna demokratija). Tokom 20. vijeka na ovaj način su ustoličeni i mitropoliti Gavrilo Dožić (1921. ) Joanikije Lipovac (1940.) i Arsenije Bradvarević (1947.). Nije zabilježeno da se IKADA IKO od građana CG, vjernik ili nevjerujući, protivio ovakvoj crkvenoj praksi, utemeljenoj u crkvenim kanonima, da srpski patrijarh hirotoniše i ustoličava (uvodi u tron) mitropolita Crnogorsko-primorskog.
