Britanska vlada je savršeno dobro znala da se OVK bavi „organizovanim kriminalom, drogama itd.“, ali je NATO bombardovanje Jugoslavije bio važniji cilj.
Kada je u aprilu 1999. Toni Bler odobrio prijedlog svog savjetnika Džona Soersa da Velika Britanija „praktično pomogne“ tzv. Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK), britanski komandosi su već bili na terenu i zajedno sa albanskim separatistima ubijali Srbe.
S početkom suđenja za ratne zločine vođi tzv. OVK Hašimu Tačiju, britanski portal „Diklasifajd“ je podsjetio na ulogu Blera i njegove vlade u nepočinstvima na Kosovu i Metohiji, pod naslovom „Kad je Bler odobrio pomoć teroristima“.
Soersov memorandum Bleru je napisan 28. aprila 1999, mjesec dana nakon što je NATO pokrenuo agresiju na SR Jugoslaviju u ime pomoći tzv. OVK. U dokumentu se zagovara materijalna podrška albanskim separatistima i njihovom rukovodstvu, kako bi NATO dobio „bolje informacije o ciljevima na Kosovu“.
Bler nije potpisao dokument, ali je njegovim rukopisom na njemu dopisano „slažem se“.
Soers je savršeno dobro znao da se tzv. OVK bavi „organizovanim kriminalom, drogama itd.“, kako stoji u memorandumu. Britanski šef diplomatije Robin Kuk je OVK otvoreno optužio za „terorizam“ u govoru u parlamentu marta 1998. godine, a dokumenti pokazuju da je Bleru predstavio dokaze „kampanje nasilja“ terorističke OVK dva mjeseca kasnije. Nekoliko mjeseci potom, šef zajedničke obavještajne komisije Majkl Pakenham piše kako je tzv. OVK „počinjela zvjerstva protiv Srba“, navodi dalje „Diklasifajd“.
Tadašnji britanski ambasador u Beogradu Brajan Donelu javlja Forin ofisu u junu 1998. da su „neki u OVK vjerovatno prvi rod Albancima koji širom Evrope vode mafiju i šverc drogama“. Tog istog mjeseca Forin ofis u internom memorandumu napominje da bi „vazdušni napadi (na SRJ) pomogli pobjedi OVK“. Čak je i Kukov prijedlog „oštrije strategije“ prema Beogradu, iz septembra 1998, sadržao napomenu da bi „svaka NATO intervencija uveliko pomogla (OVK)“ i njihovoj „borbi za nezavisnost“. Forin ofis je u izvještaju iz aprila 1999. za tzv. OVK pisao da „sadrži neprijatne elemente“ poput „nerekonstruisanih marksista i tvrdokornih nacionalista“ povezanih sa „drogom i kriminalom“. U istom dokumentu, međutim, Bleru se preporučuje da „nastavi naš odnos sa OVK“.
Još 18. aprila 1999, deset dana prije Soersovog memoranduma, „Sandej telegraf“ je objavio da komandosi SAS već „savjetuju“ pripadnike tzv. OVK u logorima na sjeveru Albanije, između ostalog i kako da izviđaju položaje Vojske Jugoslavije.
U maju je list „Skotland on sandej“ objavio da SAS obučava tzv. OVK i dostavlja joj elektronsku opremu za navođenje NATO bombi. Ta obuka se sprovodila u bazama NATO-a u centralnoj Evropi, uz pomoć SAD. Preciznije, američka vojno-obavještajna služba (DIA) je predložila MI6 da pokrene obuku, što su Britanci onda povjerili privatnim podizvođačima.
U avgustu 1999, poslije Kumanovskog sporazuma, „Miror“ je objavio da su komandosi SAS u jednoj zajedničkoj operaciji sa OVK „ubili 17 Srba“.
„Sandej tajms“ je u martu 2000. objavio detalj da je nekoliko vođa tzv. OVK imalo mobilni broj tadašnjeg komandanta NATO-a, američkog generala Veslija Klarka.
Soers je poslije postao šef MI6, a danas sjedi u upravnom odboru naftne korporacije BP, napominje „Diklasifajd“.
