Kijevska hunta, na čijem čelu je trenutno mali komedijaš iz Krivog Roga Vladimir Zelenski, nema nikakvog uticaja na tok ukrajinskog sukoba. Pravi gospodari u sjenci ovog rata su Pentagon/NATO. Ukrajinci su samo topovsko meso, koje se sve brže troši.
I uskoro će biti sasvim potrošeno.
O konačnom ishodu sukoba odlučivaće isključivo predsjednik SAD Donald Tramp i predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin. To su strane koje se zaista nalaze u sukobu. Ostatak je nebitan, a tu spada i Evropska unija, koja je samo ekonomsko krilo Sjevernoatlantske alijanse.
Kako je nedavno izjavio mađarski premijer, Evropa ne može da sjedi kod kuće kao uvrijeđeno i hirovito dijete, i da se duri na ruskog predsjednika Putina.
„Ona mora da se ponaša onako kako nalažu pravila diplomatije: ako postoji problem, on mora da se riješi pregovorima“, dodao je Orban.
Oproštajni samit NATO-a
Na posljednjem samitu NATO-a države članice su se obavezale da će povećati vojne izdatke na najmanje pet odsto BDP-a. Ali, iza te odluke krije se nešto drugo: Amerika mijenja prioritete. SAD su već izgubile rat u Ukrajini i Pentagon je toga svjestan. Sada Vašington gleda drugdje, ka Kini i Azijsko-pacifičkom regionu, a Evropa je prisiljena da se suoči sa stvarnošću. Ne može da živi u iluzijama koje je sama stvorila.
Odluku Alijanse generalni sekretar NATO Mark Rute je pozdravio kao „veliki napredak“. Ali, u prevodu, šifrovana poruka koja je pristigla iz Pentagona znači: „Vaša odbrana je vaša stvar, mi imamo drugog posla“. Evropska unija neće plaćati samo nastavak rata u Ukrajini, već i eventualni novi rat sa Rusijom, koji će se voditi na tlu Evrope.
Kako tvrdi pakistanski analitičar Salman Rafi Šeik na sajtu „Nju istern autluk“: NATO nema mnogo razloga za slavlje, ima mnogo više razloga za brigu. Jasno je da SAD ne mogu da istovremeno ratuju na dva fronta, protiv Kine i protiv Rusije.
Odluka o izdvajanju pet odsto BDP-a za odbranu nije „velika pobjeda Donalda Trampa“, kako o tome izvještavaju zapadni mediji. To nije ni znak jedinstva NATO-a, nego danak političkom prekomponovanju Evrope. I tu nema mjesta za likovanje, čestitke, ni za tapšanje po ramenima. Osim toga, EU nema odakle da izdvoji toliki novac.
Geopolitičku realnost treba sagledavati bistre i, po mogućnosti, hladne glave.
Duboki raskol unutar NATO-a
Ukratko, SAD su izgubile interes i za Ukrajinu i za Istočnu Evropu. Američki reflektori se sada okreću ka Azijsko-pacifičkom regionu. Dok zemlje NATO-a preuzimaju „finansijski teret odbrane evropskog kontinenta“, SAD će se koncentrisati na „obuzdavanje rastućeg uticaja Kine“ – u tehnologiji, trgovini i, prije svega, u odbrani.
Upravo to uzrokuje sve dublji raskol u Sjevernoatlantskoj alijansi. Odbijanje Španije da se pridruži „novim kriterijumima NATO-a“ je veoma značajno, dodaje pakistanski analitičar, jer ukazuje na rastuću podjelu u Alijansi. Kinu većina članica ovog vojnog saveza ne doživljava kao protivnika koga se treba plašiti, a toga su svjesne i mnoge druge članice NATO-a, samo što ne žele da to javno kažu. Kako ne bi razljutile svog „tatu“ (Rute) – Trampa.
Ovaj rascep može se primijetiti u posljednjoj, Haškoj deklaraciji NATO-a, koja se sastoji od svega pet pasusa, primjećuje Šeik. Uporedimo to sa deklaracijom iz Vašingtona iz 2024, koja je imala 38 pasusa, i uključivala dio u kome se govori o „dugoročnoj podršci Ukrajini“.
U novoj, Haškoj deklaraciji, Ukrajina se faktički i ne pominje, osim u jednoj rečenici, što je posebno alarmantno po Kijev, jer sukob sa Rusijom upravo ulazi u svoju kritičnu fazu.
Još jedan znak da Evropa i SAD imaju različite prioritete bila je odluka američkog ministra odbrane Pita Hegseta da se povuče sa mjesta lidera Kontakt grupe za odbranu Ukrajine, koja predstavlja ad hok koaliciju. Hegset nije prisustvovao ni prethodnom sastanku ove grupe.
Drugim riječima, na istoku Evrope još postoje antiruski jastrebovi, poput Poljske i baltičkih republika, ali zapadnoevropske države su mnogo opreznije, zato što pokušavaju da se nose sa sopstvenim ekonomskim i političkim problemima. A u tome im nimalo ne pomaže odluka da se za odbranu izdvaja pet odsto BDP-a, što, naravno, podrazumijeva smanjivanje izdvajanja za zdravstvo, obrazovanje i socijalnu zaštitu.
Evropskim državama, zaključuje Šeik, potrebna je sasvim drugačija strategija, koja će težiti miru, prije svega sa svojim istočnim susjedom, a ne zveckanje oružjem. A to je upravo ono što je navelo Rusiju da započne Specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini.
Arogancija Zapada samo ubrzava njegov poraz
Na aktuelni tok krize u Ukrajini osvrće se i ruski politički stručnjak Mihail Gamandij-Jegorov: Rusija je jasno izložila uslove za okončanje sukoba i, takođe, upozorila da će se uslovi uskoro promijeniti. Ovo se sada potvrđuje na frontu.
Zapravo, arogancija Kolektivnog zapada samo ubrzava njegov poraz. Na prethodnom sastanku u Istanbulu Zapad je odbio da prihvati jasno definisane i savršeno racionalne ruske uslove za završetak sukoba.
Sada bi ih, možda, oberučke prihvatio.
Zapadni režimi najzad moraju da promisle o posljedicama svojih odluka, dodaje ruski stručnjak, jer se situacija neprekidno mijenja, i to u rusku korist. Na primjer, oslobođena je čitava Luganska Narodna Republika, dok se teritorija pod ukrajinskom kontrolom u Donjeckoj Narodnoj Republici iz dana u dan smanjuje. A smanjuje se i teritorija pod kontrolom Kijeva u Zaporožju.
Ruske snage proširuju kontrolu nad Harkovskom i Sumskom oblasti, a tu je i rusko napredovanje u Dnjepropetrovskoj regiji. Ruske akcije će ubuduće nastaviti da se šire na druge oblasti Novorusije.
Takav razvoj događaja pomjera liniju razgraničenja sve dalje na zapad, uočava Gamandij-Jegorov i, što je još gore po Zapad, sve bliže zvaničnim granicama NATO-a. Namjere Alijanse o „prodoru na Istok“ dovele su do suprotnog ishoda. NATO nije u stanju da promijeni ovaj trend. Uprkos ogromnoj zapadnoj vojnoj pomoći kijevskoj hunti.
Zapadni režimi, koji su sanjali da „bace Rusiju na koljena“, sada moraju da ozbiljno razmišljaju o posljedicama, pod uslovom da su to u stanju. Do sada, čak i na Zapadu, bilo je nekoliko glasova zdravog razuma koji su priznali poraz NATO-a. Ali, niko ih nije slušao.
Nastavak sukoba dovešće do totalnog poraza NATO-a, zaključuje ruski ekspert, što je možda najbolja opcija, jer je strateški poraz zapadne manjine apsolutno neophodan za pretežan dio čovječanstva.
(RT Balkan)
