Nole: Najbolji svih vremena? Rezultati govore dovoljno; Na takav način mi diraju oca, isprovociraju me, onda iz inata odigram kako treba

Lako bi bilo da je samo u pitanju tenis, igra u polju, dvojica sa reketima, pa ko bude bolji, ko šta ponese, što bi rekao naš narod.

Ali, za Novaka Đokovića nikada nije tako jednostavna situacija. Kakav bagaž on redovno nosi na leđima, pogotovo na najvećim turnirima, kakve mu afere smještaju, na kakve načine pokušavaju van terena da ga sapletu, to „običan“ teniser, sportista, ne bi izdržao.

Ni ovog puta u Australiji nije bilo drugačije, svaki Novakov gest je bio pod lupom, ali ni ovog puta nije pomoglo. Šampionski pehar je ponovo u njegovim rukama. Samo što je Đoković sada drugačiji. Ide i on kost u kost i van terena.

„Kako sam prošle godine napustio zemlju, nije bilo dobro. Sve u životu prolazi, iz toga izvučeš neke pouke i iz svakog iskustva izađeš jači i motivisaniji. Nije kliše, čovjek jednostavno u ovakvim situacijama mora sebe da istrenira. Potpuna posvećenost onome što moraš da uradiš. Ti kreiraš svoju sudbinu i svoju realnost. Trudio sam se da budem u svom filmu i u svom svijetu. Nije prijatno, čovjek sam od krvi i mesa, takve stvari me dotaknu. Posebno kad mi na taj način diraju oca, potpuno nezasluženo. To je bilo naslanjanje na nešto od prije, da je neko drugi u pitanju prošlo bi za dva-tri sata. Dodijeljeno mi je to kao životno iskustvo, ali mi je i neophodno jer sam to ja. Takve situacije mi dozvoljavaju da iz sebe izvučem maksimum. Isprovociraju me, iz inata odigram kako treba”, dodao je Đoković.

Neko drugi nakon prošlogodišnjeg iskustva nikad više ne bi prišao Australiji, a kamoli došao u nju. Ali, nije ni Novak Đoković kao drugi. Došao je, vidio i – pobijedio.

„Dolazak u Australiju je nešto što sam želio, ja se ovdje osjećam sjajno i rezultati to pokazuju. Želio sam da budem ovdje i da igram, da osvajam. Zbog prošle godine sam bio mnogo nervozniji, nisam znao kakav će biti prijem kod publike. Na kraju je bilo sjajno iskustvo i u Adelejdu i u Melburnu. Dešavanja prethodnih dana, u vezi sa mojim ocem, nisu bila laka za mene. Morao sam da držim sve te stvari blizu, u fokusu. Ljudi oko mene su uradili sjajan posao”.

Na semaforu je sada 22:22 između Đokovića i Nadala po broju grend slemova. Ali, poruka koju ima srpski as poslije trijumfa u Melburnu neće se baš dopasti Špancu.

„Hoću da osvojim najviše grend slemova, ovakvi trofeji su motivacija u fazi karijere u kojoj sam. Ne želim da se poredim sa drugim, ali je dobro biti u konkurenciji za najboljeg svih vremena. Znam koliko sam energije uložio u osvajanje trofeja, a i dalje imam mnogo motivacije. Vidjećemo gdje će me to odvesti, nemam namjeru da sada stanem. Osjećam se dobro, imam dobar osjećaj o tenisu koji igram. Mislim da mogu da osvojim svaki grend slem, protiv bilo koga. Ništa nije zagarantovano, mnogi teniseri žele trofeje i prvo mjesto na listi. Mnogo puta sam bio u ovoj situaciji i znam šta me očekuje. Ne znam koliko godina ću igrati i na kojim grend slemovima, to zavisi i od mog stanja. Dobro je da imam podršku voljenih, da imam balans sa privatnim životom, da mentalno budem jak, da mogu da se borim za trofeje. I dalje osjećam da ispred mene ima vremena”.

Naravno, priča o najvećem svih vremena krene poslije svakog grend slema. Sada je Novak izjednačen sa Nadalom po broju najvećih trofeja, ali po svim drugim paramterima je daleko ispred Španca.

„Ja sam za sebe najbolji, uvijek ću biti. Diskusija o najboljem svih vremena… Rezultati govore dovoljno, ali tenis nije isti kao nekada ranije. Čast je što sam dio te diskusije. Pritisak je dio sporta, pritisak je privilegija, pritisak je nešto bez čega ne mogu da igram. Gdje god se pojavim, posebno na grend slemu zbog trke sa Nadalom, pritisak je ogroman. Niko ne zna koliko će to da traje i koliko ćemo igrati, ali mislim da je sjajno za sport da osvajamo grend slemove i borimo se. Priča se mnogo o grend slemovima, moglo bi malo i o poziciji broj 1. Ne može svako da osvoji grend slem, ali biti broj jedan na svijetu u tolikom nizu je najzahtjevnije. U tom kontektu mi je izuzetno drago što sam se vratio na čelnu poziciju. Oborio sam taj rekord za najduže nedjelja na prvom mestu. I dalje mi je to cilj, ali ne veliki kao što je bio prije obaranja rekorda“.

Osvrnuo se Novak i na situaciju sa povredom zadnje lože, zbog koje je takođe bio na udaru dijela medija. Maltene su ga optužili da je folirao i to, što je najsmješnije, u uvodnom dijelu turnira.

„Osvojio sam turnir i ne želim da ovo bude patetična priča. Prije dvije godine se dogodila slična priča i ljudi se smiju, ismijavaju te povrede. Ne zbog njih, objaviću to zbog sebe. Sve ćete saznati za koji dan. Činjenica je da nisam nijednom trenirao između mečeva. Imao sam nešto što sam morao na pravi način da tretiram kako bih se oporavio. Da je to bilo malo i nevažno, vjerovatno bih imao treninge. Logika stvari. Mislim da nikada nisam imao ovakvu situaciju, da baš nijednom nisam trenirao. Ispostavilo se kao dobra odluka, ali moram da priznam kao profesionalni teniser da nije idealno. Volio bih da sam na nečemu morao da radim, da vježbam udarce, pripremim se za protivnika. Ja sam htio, a tim me je zaustavljao poslednjih par dana. Ispostavilo se da je dobra odluka. Stvarno je bilo dosta naporno. Mentalno prije svega, od dolaska u Australiju nakon prošle godine, pa povreda, istuacija sa ocem… Stvari su se gomilale. To mi je trebalo, Bog je uredio stvari kako treba da bude i šta je trebalo da prođem. Ovo nije pitanje vjere ili bilo čega, nije religija. Ovo je moje najiskrenije mišljenje iz duše, vjerujem u Boga čitavog života“.

Priznaje Đoković da nije bila najsjajnija situacija kada je došao u Melburn zbog povrede zadnje lože.

„Kada bih vratio vrijeme unazad, ne bih sebi dao previše šansi zbog povrede. Na grend slemovima imate dane pauze između mečeva, tada možete da se odmorite i probate da sanirate povrede kako biste u dobrom stanju dočekali sledeći meč. Od četvrtog kola nisam osjećao bolove, igrao sam svoj najbolji tenis u Australiji. Stvarno sam se osjećao dobro na terenu, protiv Stefanosa sam znao da će to biti drugačiji meč jer sam znao kako on igra na ovom turniru i bio sam svjestan izazova”.

Ali, kada je već došao u Melburn, znalo se da će Novak dati „dvesta odsto“ sebe da dođe do novog trofeja.

„Uvijek sebe zamišljam sa trofejom u rukama! Posebno kad je u pitanju Australija gdje sam imao dobre nastupe. Taj moj stav i pristup doveo me je do ovih visina. Nekima je to možda arogantno i neskromno, ali mislim da mora da postoji kako bih se borio na ovim turnirima. Sve što sam osvojio u karijeri – Mastersa 1000 imam više nego bilo ko – govori da želim da osvojim svaki turnir. Dajem cijelog sebe, u svakom smislu. Došao sam u ovu zemlju kad su mi otvorili vrata sa pozitivnom energijom, nisam želio konflikt. Možda sam imao razloge da se ponašam drugačije, ali me to ne bi nigdje dovelo. Hrišćanski je praštati, a toliko se malo prašta danas. Želim sebe uvijek da podsjećam kako ljudi treba više saosjećanja i strpljenja da pokazuju. Danas mediji nisu uvijek naklonjeni istraživačkom novinarstvu, često se piše o nečemu bez shvatanja koliko se štete pravi. To se dešavalo i sa mojim ocem i sa mnom prošle godine. Tolika količina laži, krivih informacija… Stvori se lavina na koju ne možeš da reaguješ, ona te proguta. Najmudrije je da sačekaš, usmjeriš pažnju i radiš ono što je najbitnije. Nadam se da zbog toga služim kao inspiracija mladim ljudima“.

Više nego ikad se ove godine Novak borio sa „krivim drinama“ i više nego ikad im se otvoreno suprostavljao. Izgleda da je srpska krv uzavrela i njemu u venama.

„Nije sve to tako lako i lijepo kad izađeš na teren i moraš da se nosiš sa hiljadu stvari – spoljašnjih i unutrašnjih. U tom kontekstu mi je prihvatljivo da izgubim koncentraciju. Ne volim i ne želim to da radim, ali su takvi trenuci normalni. Kriza je sastavni dio svakog meča. Ljudi koji me duže znaju i prate znaju da nemam dlake na jeziku. Ja sam vrlo pravdoljubljiva osoba i kad nešto nije ispravno, a mnogo toga nije u današnjem svijetu, ja to i kažem. Jesam gurao nos gde nije mjesto, ali ako već imam megafon da kažem nešto što je važno da se čuje, ja ću reći. Dio ljudi će me osuditi, posebno zbog toga što sam iz Srbije. Tada je konotacija drugačija. Mogu da pričam za sebe, šampion je relativna stvar. Za nekoga je značenje drugačije od onog što je meni. Zavisi šta ko vrednuje i na koji način, koje se osobine i vrline vrednuju. Nosim krst sa sobom… Niko ne priča o tome koliko ljudi umire od gladi, koliko se seli iz zemlje zbog rata. Niko ne priča o realnosti, možda to ne ide na ruku nekoj eliti. Možda sam im trn u oku jer sam ranije pričao o tome, pa sam na određene načine”, rekao je Đoković na kraju konferencije.

(mozzart sport)