I prema Bečkoj konvenciji i prema običajnom pravu ambasador ili bilo koji diplomata akreditovan u nekoj zemlji ne smije ni po koju cijenu da se meša u unutrašnje stvari te države.
Opravdavati zločin protiv humanosti koji je počinio NATO nad SRJ, sa pozicije ambasadora u Srbiji krajnje je nedopustivo, i Tomas Šib koji je to izgovorio neka bude srećan što ga nismo proglasili personom non grata.
Ovim riječima naš karijerni diplomata Branko Branković komentariše izjavu njemačkog ambasadora da je „NATO operacija 1999. godine bila opravdana i da je cilj bio izbjeći humanitarnu katastrofu i genocid“. On kaže da u slučajevima kada vlada jedne države procijeni da se strani ambasador miješa u unutrašnje stvari, da ona daje nalog svom ambasadoru u državi iz koje je strani diplomata, da ga njegova vlada opomene.
Ukoliko se takvo ponašanje nastavi, drugi korak je da se od te države traži da svog diplomatu povuče ili da ga zemlja domaćin proglasi personom non grata.
Upitan da li bi nešto promijenilo ako bi se ambasador Šib izvinio za iznijet stav, Branković kaže da ovdje ne važi „pljuni pa poliži“, pogotovo kada se radi o ovako ozbiljnim stvarima gdje se zadire u srž neke situacije:
– On je prekardašio granice dobrog ponašanja i po Bečkoj konvenciji i po običajnom pravu to zaslužuje da ambasador Srbije u Berlinu ode kod njemačkog ministra i prenese naš predlog da se Šib povuče, da nas ne bi natjerali na to da ga protjeramo i da se odnosi naših zemalja ne bi pokvarili.
Predsjednik Aleksandar Vučić rekao je juče da ne bi govorio ništa loše i uvredljivo na račun ambasadora Šiba, ukazujući da nije ništa drugo rekao nego što je svih 19 zemalja koje su učestvovale u bombardovanju imale kao objašnjenje za agresiju:
– Naravno da mi imamo drugačije viđenje povodom onoga što se dogodilo 1999. i uvjeren sam da niko nije dokazao presudom da je postojala genocidna namjera ili nešto slično. Ponekad je dobro da se čuju takve izjave jer iz njih možemo da vidimo šta o onome što se dešavalo 1999. godine zaista misle neke od najrazvijenijih zemalja i oni koji su u tom napadu učestvovali. Naše je da odgovorimo i kažemo da nije istina i da stvari posmatramo drugačije.
Predsjednik je rekao i da poznaje Šiba kao čovjeka koji je mnogo pomogao u prilivu investicija i koji voli Srbiju, i izrazio uvjerenje da je on morao da odgovori na način na koji se zalaže njemačka politika. Vučić je dodao da moramo da radimo i sarađujemo sa Njemačkom, koja je najveći investitor i glavni trgovinski partner Srbije i da to nije samo pitanje para:
– Naše je da kažemo sa čime se slažemo i sa čime ne, ponosno štitimo svoju poziciju, ali i da gledamo da čuvamo integritet onih koji su nam prijatelji i da ne pravimo neprijatelje od onih koji su nam prijatelji.
Za razliku od Šiba, neki političari iz zemalja koje su učestovale u NATO agresiji, taj čin su naknadno osudili. Tako je bivši ministar odbrane SAD Vilijam Peri, koji je bio na toj dužnosti od 1994. do 1997. godine, izjavio da žali što su snage NATO bombardovale Jugoslaviju 1999. Takođe, i predsjednik Češke Miloš Zeman rekao je da je greška bila saglasnost koju je 1999. tadašnja češka vlada s njim na čelu dala za napad na SRJ.
