Nikolić za Borbu: Grlić Radman nastavlja sa čistim izmišljotinama, Morinj nije bio nikakav logor

Predsjednik Udruženja boraca ratova 90-ih Radan Nikolić za Borbu je komentarisao najnoviju izjavu šefa hrvatske diplomatije Gordana Grlića Radmana a gdje je ponovo pokušao da odbrani ploču u Morinju o tzv. velikosrpskoj agresiji.

„Grlić Radman nastavlja u starom stilu, sa čistim izmišljotinama. Ima mnogo ljudi koji su bili u Morinju kao zatočenici, bivši oficiri JNA, svih nacionalnosti i slično. Nedavno su na tom procesu u Morinju, glasno i jasno, rekli – jedan od njih, bivši pukovnik JNA – da tamo nije bilo nikakvog zločina, da niko nije bio teško zlostavljan, fizički maltretiran, a kamoli mučen. Međutim, sada se ide i korak dalje – počeli su da umiru bivši, nazovi, logoraši, navodno od posljedica mučenja u logoru. Ono što treba raščistiti za sva vremena jeste da Centar za prihvat ratnih zarobljenika u Morinju, koji je formirala Komanda Devetog vojno-pomorskog sektora Boke, u skladu sa pravilima koja su važila za bivšu JNA, nije bio nikakav logor. Najmanje je bio crnogorski, osim što se nalazio na njenoj teritoriji. Po tom osnovu Crna Gora kao država nije imala nikakve obaveze, jer je to bilo u vrijeme bivše SFRJ, u kojoj je JNA bila jedina oružana sila, sa sopstvenim objektima, nadležnostima i propisima“, kazao je Nikolić za Borbu.

On dodaje da su to sve velike izmišljotine te pita – hoće li Crna Gora uskoro uzvratiti.

„Jer se nešto ipak promijenilo – 11. novembra prošle godine konačno je potpisan aneks Sporazuma o saradnji Srbije i Hrvatske, sporazum o gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, u kojem je jasno rečeno da je raniji sporazum bio jednostran i da se sada ratni zločini, počinjeni od crnogorskih i hrvatskih državljana, imaju ravnopravno pravno tretirati na obje teritorije. Sada neće biti potrebno mnogo vremena, a ovo govorim samo da vam ilustrujem kolika je to izmišljotina. Predsjednik Udruženja logoraša Morinja, Dizdar Buljić, bio je u tom, navodnom, logoru. On je još prije nekoliko godina pisao o tome gdje je i kada zarobljen. Radilo se o 7. oktobru 1991. godine, na brdu Srđ, u Hrvatskoj, u blizini opštine Dubrovnik. On tada priča kako je zarobljen, ali postoji i druga istina – tog istog dana, na tom istom položaju, snajperom je ubijen jedan vojnik iz Crne Gore. To znači da je Buljić u tome učestvovao. Nakon što je izašao iz Boke, otišao je i do kraja 1995. godine, do potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ratovao na strani Hrvatske, gdje je bio i ranjen. Danas, međutim, priča kako su ga tamo ostavljali, kako nije zadovoljan visinom isplate, iako su već bili isplaćeni nakon sudskog postupka. Garantujem vam sljedeće: nakon ovoga, a to će biti jedna od „zasluga“ Radmanovih istupa, mi ćemo kao Udruženje boraca pokrenuti inicijativu da se slučaj Buljića pokrene pred crnogorskim državnim tužilaštvom, u saradnji sa hrvatskim tužilaštvom. Sada postoji pravni osnov da se preispitaju ratni zločini tamo gdje ih, navodno, nije bilo“, kazao je Nikolić za Borbu.

On anvodi da je to prvo trebala da uradi Vlada Crne Gore – da pita hrvatskog ministra spoljnih poslova koliko je od tih logoraša proglašeno hrvatskim braniteljima i kolika su sredstva koja po tom osnovu primaju.

„Ukratko, ovo je bruka koju je napravila bivša vlast Crne Gore kada je potpisala taj sporazum. Zamislite, sada je to osnov da se tuži država. Prije svega, tužićemo Crnu Goru zbog učešća u ratnom zločinu nad sopstvenim državljanima, vojnicima bivše JNA“, naveo je on.