Kad god se u medijima govori o Venecueli, priča se gotovo isključivo vrti oko nafte – najvećih rezervi na svijetu, sankcija, kriza cijena i pregovora o proizvodnji. Međutim, ispod te površine krije se mnogo šira i složenija priča.

Venecuela je jedna od resursno najbogatijih zemalja planete, ne samo po nafti, već po čitavom spektru minerala i sirovina ključnih za industriju 21. vijeka. Ko želi ozbiljno da razumije zašto se Vašington uporno vraća pitanju Venecuele, mora da pogleda dalje od crnog zlata – ka zlatu, koltanu, rijetkim metalima, boksitu, željeznoj rudi i prirodnom gasu.

Nije samo nafta u pitanju

Venecuela posjeduje i ogromne rezerve prirodnog gasa, među najvećima na svijetu, što je samo po sebi čini potencijalnom dugoročnom energetskom silom. Ključni prostor u kojem je koncentrisano bogatstvo van nafte nalazi se na jugu zemlje – na takozvanoj Gvajanskoj ploči.

Na tom području nalaze se ležišta zlata, željezne rude, boksita, dijamanata, nikla, bakra i niza drugih minerala. Vlast Nikolasa Madura je 2016. godine taj prostor formalno pretvorila u Orinoco Mining Arc, ogroman rudarski pojas koji zauzima oko 12 odsto teritorije Venecuele i često se opisuje kao podzemni trezor vrijedan milijarde dolara, navodi se u analizama.

Zlato kao paralelna valuta

Zlato je prvi resurs koji privlači pažnju. Procjene govore o hiljadama tona potencijalnih rezervi, što bi Venecuelu svrstalo među najveće svjetske zlatne sile. Tokom perioda međunarodnih sankcija, zlato je postalo i paralelna valuta – roba koja se može relativno lako iznijeti iz zemlje i pretvoriti u devize, drugu robu ili političke usluge.

Industrijska baza koja još postoji

Venecuela je decenijama bila važan proizvođač željezne rude i boksita. Na tim resursima izgrađene su čeličane i aluminijumske fabrike u regionu Gvajane, uz podršku hidroenergije iz brane Guri. Iako se veliki dio te infrastrukture danas nalazi u lošem stanju, ležišta nijesu nestala. U svijetu rastuće potražnje za čelikom i aluminijumom, to bogatstvo i dalje ima ogromnu stratešku vrijednost.

Kritični minerali i koltan

Posebnu pažnju u geopolitičkom smislu privlače kritični minerali – bez kojih nema baterija, pametnih telefona, električnih vozila ni savremenog naoružanja. Venecuela raspolaže velikim rezervama nikla, bakra i cinka, kao i prisustvom rijetkih zemnih elemenata.

Najzvučniji primjer je koltan, ruda bogata tantalom i niobijem. Tantal je nezamjenjiv u proizvodnji elektronskih komponenti i vojnih sistema, a Sjedinjene Države su u potpunosti zavisne od uvoza tog metala. Kada se tome dodaju rijetki zemni elementi neophodni za električne motore i sofisticiranu vojnu tehnologiju, postaje jasno da Venecuela sjedi na resursima strateški jednako važnim kao i nafta.

Bogata zemlja – siromašna država

Orinoco Mining Arc zvanično je zamišljen kao projekat diverzifikacije ekonomije i izlaska iz zavisnosti od nafte. Međutim, realnost je znatno mračnija. Prema dostupnim podacima, samo mali dio vrijednosti iskopanih minerala završava u državnoj blagajni, dok ostatak nestaje kroz mrežu lokalnih moćnika, privatnih interesa i ilegalnih struktura.

Venecuela je tako postala školski primjer „prokletstva resursa“ – zemlje koja na papiru ima bogatstvo dovoljno da generacijama obezbijedi stabilnost i razvoj, ali u praksi postaje meta sila koje žele kontrolu nad tim bogatstvom.

Šira slika

Zato, kada se danas govori o američkim planovima prema Venecueli, važno je imati na umu da je nafta samo najvidljiviji dio priče. Iza nje stoji čitav paket strateških resursa presudnih za buduće industrije i vojne tehnologije, što Venecuelu čini jednim od ključnih geopolitičkih čvorišta savremenog svijeta.

(Novosti)

Tagovi