Potražnja za željezničkim prevozom u Evropskoj uniji je velika, ali ugrožavaju je nerazumno niske cijene letova. I u Crnoj Gori bi interesovanje za korišćenje željezničkog prevoza bilo veće, ukoliko bi došlo do njene, decenijama čekane, rekonstrukcije i modernizacije.
U Evropskoj uniji takođe kritikuju stanje svoje željezničke infrastrukture, ali stanje naše željezničke infrastrukture i voznog parka kojim raspolažemo je alarmantno.
Evropska komisija, sa ciljem borbe protiv klimatskih promjena, želi da do 2030. godine evropskim šinama vozi dvostruko više brzih vozova, a do 2050. godine tri puta više, čime se želi smanjiti emisija ugljen-dioksida.
Dok EU uveliko razmišlja o dupliranju broja brzih vozova, koji će sa saobraćati šinama njenih članica, Crna Gora još uvijek muku muči sa vozovima iz doba SFRJ. Pokušaj da se obnovi vozni park, načinjen je kupovinom tri španska elektromotorna voza Civity CAF, maksimalne projektovane brzine 120 km na čas, koju je nemoguće postići na našim prugama.
Ova tri voza kupljena su od španske kompanije CAF. Iznos koji je izvdvojen za ovu investiciju je 13,64 miliona evra. Novac je obezbjeđen kreditom od Evropske banke za obnovu i razvoj, uz garanciju Vlade Crne Gore, a ugovor o kupovini vozova potpisan je 27. oktobra 2011. godine
Prvi od tri španska voza isporučen je prije 10 godina, tačnije u maju 2013. godine. Tužan je podatak da je prije ovog poslednja kupovina novog voza u Crnoj Gori obavljena davne 1984. godine.
Potvrda katastrofalnog stanja u crnogorskoj željeznici stigla je u vidu izjave Dajane Perković, koju je prije par mjeseci dala Vijestima.
“Svjesni smo da dosadašnja ulaganja (više od 180 miliona evra za period od 15 godina) nijesu mala, međutim godišnja investiciona ulaganja (u infrastrukturu u posljednje četiri godine od devet miliona evra godišnje u prosjeku) su nedovoljna da se generalni remonti i obnova voznih sredstava završe u relativno kratkom periodu od pet do sedam godina”, kazala je Perković, koja u MKI pokriva oblast željezničkog saobraćaja.
Ona naglašava da je željeznica u velikim problemima usled velikih novčanih izdataka. Novac se usmjerava na opravke i remont zastarelog voznog parka, djelova pruge…
Specifičan problem u funkcionisanju željezničkih preduzeća predstavljaju i međusobna potraživanja (potrošnja električne energije) i servisiranje obaveza između željezničkih kompanija, koja se ne izvršavaju u skladu s dogovorenim i propisanim rokovima i dobrom poslovnom praksom, kao i poreska disciplina u smislu dugovanja prema Upravi prihoda i carina.
S ciljem boljeg sagledavanja stvarnog stanja i racionalizacije čitavog procesa oporavka željezničkog sistema Crne Gore, kako je kazala Perković, iz MKI su predložili angažovanje konsultanta kroz već postojeće mehanizme podrške koju Crna Gora ima od delegacije EU. Već sada imaju u nacrtu sveobuhvatnu analizu svih preduzeća, koja bi trebala da daju inpute za dalje djelovanje u pravcu saniranja stanja ovih kompanija (Željeznička infrastruktura (ŽICG), Željeznički prevoz (ŽPCG), Održavanje voznih i željezničkih sredstava (OŽVS) i Montecargo).
Željeznički sistem Crne Gore predstavlja „rupu bez dna“, jer sva četiri preduzeća izgleda da ne upravljaju imovinom na domaćinski način.
Česte nezgode na našim prugama su u mnogim slučajevima rezultat nemara, nezainteresovanosti, a moguće i neznanja, ljudi koji bi trebalo da se staraju o sigurnosti kako vozova, tako i željezničke infrastrukture.
Krajem prošle godine, prema riječima Dajane Perković, u skladu s inicijativom MKI, Vlada je odobrila dodatni novac za tekuće održavanje javne željezničke infrastrukture od 3,9 miliona evra:
“Na predlog MKI budžet za tekuće održavanje željezničke infrastrukture je znatno povećan u 2023. godini, s prvobitno predviđenih 6,5 na 10 miliona evra, čime su stvoreni uslovi da ovaj segment željeznice može da vrši tekuće održavanje i da se smanji veći broj laganih vožnji koje produžavaju vrijeme putovanja. Dakle, iz tekućeg budžeta za kratko vrijeme uvećan je iznos za 7,4 miliona.”
Perković kaže da se uskoro očekuje potpisivanje aranžmana sa WBIF i EIB bankom, vrijednosti 80 miliona evra, iz koga će se finansirati radovi na sanaciji 20 kilometara barske pruge, sanaciji 13 mostova, osam tunela i opremanju i modernizaciji svih depoa i radionica za održavanje vozova.
“Na ovaj način obezbijediće se nastavak radova na dijelu pruge od stanice Trebešica prema Baru, koji nije remontovan i gdje su najmanje brzine vozova”, navela je Perković.
Podsjetila je i da je započeto sa pripremom aplikacije za kupovinu novih vozova i u saradnji sa EBRD i AZZK, te da se nada da će ta faza uspješno biti privedena kraju.
Velika ulaganja
Nacionalne vlade, željeznički operateri i EU izdvajaju milijarde evra za svoje željeznice, ali će trebati vremena dok se podmlađivanje i proširenje ne završi.
Što se tiče Slovenije i Hrvatske, ove dvije države dobijaju milijarde evra iz EU fondova.
U Hrvatskoj, gdje završava Koridor 5c, mreže autoputeva bile su u fokusu ulaganja decenijama, ostavljajući željezničku infrastrukturu u prilično zapuštenom stanju.
Sada Vlada Hrvatske želi poboljšati stanje, ali za to će biti potrebno vrijeme i novac.
U toku su projekti koji imaju za cilj revitalizaciju i modernizaciju 30% (780 kilometara) ukupne mreže prema standardima EU – povećanjem kapaciteta željezničkih pruga, brzine putovanja i bezbjednosti. Predviđena brzina putničkih vozova je 160 kilometara na sat, dok će teretni vozovi moći razviti brzinu od 120 kilometara na sat.
Za to je do 2030. godine predviđeno 5,4 milijarde evra, a oko 85% potrebnih sredstava sufinansiraće Brisel.
Kroz Sloveniju prolaze dva osnovna evropska koridora transevropske mreže – mediteranski i baltičko-jadranski.
Slovenija je željeznička tranzitna zemlja i ima nešto više od 1.200 kilometara pruge, od kojih je 875 kilometara još uvijek s jednim kolosijekom.
Rastuća važnost zelene mobilnosti i potreba za intenzivnijim ulaganjem u željezničku infrastrukturu doveli su do novog značajnog povećanja budžeta za ulaganja.
U 2023. godini Slovenačka direkcija za infrastrukturu može iskoristiti 423,7 miliona evra za ulaganja u željezničku infrastrukturu.
Podsjećanja radi, Crna Gora je uložila nešto više od 180 miliona evra u prethodnih 15 godina – kako je rekla Dajana Perković iz Ministarstva kapitalnih investicija. Međutim, običan građanin vjerovatno ne primjećuje da se stanje promijenilo na bolje, te se čini da je novac možda nenamjenski trošen na mnoge druge stvari.
Promašeni projekat
Dok evropske države teže da obnove i unaprijede svoju željezničku infrastrukturu, koja je u većini slučajeva mnogo bolja od naše, Crna Gora je „ulupila“ čak milijardu evra na samo jednu dionicu autoputa.
Možda bi bolje bilo da se novac pametnije ulagao u sanaciju i modernizaciju željezničke infrastukture i voznog parka, jer bi nam ta investicija, uz stručan kadar i domaćinsko upravljanje, donijela više ekonomske koristi nego trenutnih 40-ak kilometara autoputa.
Osim toga, turisti koji recimo iz Podgorice žele vozom da odu do Bara, Nikšića, Bijelog Polja, uđu u naše vozove jednom ili dva puta, i nikad više.
Većini građana je jasno (nadamo se), da je autoput bio prioritet nekim ljudima iz prethodnih vladajućih struktura, jer su se preko tog projekta u džepove određenih firmi i pojedinaca navodno slili milioni evra. A dio novca koji je u poslednjih 15 godina izdvojen za potrebe crnogorske željeznice vjerovatno je takođe završavao za namirivanje ličnih potreba pojedinaca, partijskih vojnika, na kredite za stanove, automobile i slično.
Dok god nekim političarima/ministrima lični interesi budu ispred javnog, željeznica će nam izgledati čemerno, kao i do sada.
