ARILJE – U brdovitim predjelima ariljskog kraja, mahom dominiraju kuće građene u šumadijskom stilu, poneka brvnara ili višespratnica. Međutim, na uzvišenju iznad rijeke Veliki Rzav, na takozvanoj Stojića steni, akademski slikar Ljubivoje Jovanović izgradio je ni manje ni više nego – dvorac.
“Kad sam kao dečak iz susednog sela Severovo prolazio ka školi u Arilju, uvek sam zadivljeno gledao u ovu stenu, a kuće koje su se ovde nalazile ogledale su se u reci, to je bio prizor kao sa najlepših razglednica i još tada sam pomislio kako bi bilo lepo da jednog dana živim baš tu”, priča Ljubivoje za RINA.
Da neki snovi ipak postaju stvarnost dokaz je upravo ovaj Ariljac, jer je spletom životnih okolnosti plac kupio upravo na Stojića steni i osamdesetih godina prošlog vijeka počeo sa gradnjom kuće. Tokom radova, sasvim slučajno kuća je postala dvorac, na kom se nalaze kupole u češkom stilu, ali i prava vizantijska kupola.
“Kuća sama po sebi nije velika, kad se sve sabere oko nekih stotinu kvadrata. Nikad ne mogu reći da je potpuno završena, jer na njoj uvek ima posla. Građena je u eklektičkom stilu i kao moja umetnička dela šalje romantičarsku poruku. Čuvam nebo ispod kojeg sam rođen, a lepše je ako to činite iz dvorca. Za njegovu izgradnju ručno sam dovlačio izuzetno star i kvalitetan kamen, ugradio sam oko 100 kubika, tako da se može reći da je i ova građevina mojih ruku delo”, kaže ovaj slikar iz Arilja.
Dugo je velelepni dvorac u Arilju bio misterija za mještane, ali i za brojne putnike namjernike. Zbog šiljatih kula i specifične kupole, oni koji nisu ariljske gore list često su ovaj zamak miješali sa nekom od bogomolja koje se nalaze u ovom kraju.
“Jednom je grupa naših turista iz Gornjeg Milanovca, obučena u tradicionalnu srpsku nošnju, krenula uz brdovite staze koje vode do kuće, u rukama su nosili sveće. Izgled ih je podsetio na crkvu, i zato su krenuli da se gore pomole i zapale voštanicu. Bili su oduševljeni kad su čuli da se radi o privatnoj kući. Nakon što je izgrađen, planirano je da u dvorcu budu održavane određene umetničke manifestacije, ali od toga nažalost nije bilo ništa”, prisjeća se Ljubivoje.
Danas su u najvišim kulama ovog nesvakidašnjeg zamka u srcu Srbije gnijezda svili golubovi, baš kao u starim srpskim dvorcima. U prizemlju Ljubivoje živi sa suprugom, a dio kuće pretvorio je u atelje u kojem i sada, iako je ušao u osmu deceniju, neumorno slika i piše. Inspiracije mu, kako kaže, ne manjka.
