Za nešto više od dvije nedjelje počeće Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Domaćini će biti SAD, Kanada i Meksiko. Učestvovaće 48 reprezentacija podijeljenih u 12 grupa. Takmičenje, koje će trajati od 11. juna do 29. jula, potisnuće sve svjetske teme sa naslovnih strana. Jednostavno, biće to dani „najvažnije sporedne stvari na svijetu”. Za uživanje je nedostajalo samo da Srbija izbori plasman, ali…
Priča o svjetskim prvenstvima počela je 28. maja 1928. kada je u Amsterdamu FIFA donijela odluku o osnivanju novog takmičenja. Godinu dana kasnije, u Barseloni, za domaćina je izabran Urugvaj koji je 1930. godine slavio vijek od oslobođenja. O takmičenju na kojem je učestvovala Jugoslavija, bez igrača iz hrvatskih klubova, napisan je veliki broj knjiga. U ovom tekstu podsjetićemo se samo nekih zanimljivosti vezanih za premijerno Svjetsko prvenstvo.
Od 13 zemalja učesnika iz Evrope su bile samo Jugoslavija, Francuska, Belgija i Rumunija. Svi zajedno su brodom Konte Verde stigli u Montevideo. Sa njima je putovao i jedan od osnivača takmičenja Žil Rime, koji je pehar namijenjen pobjedniku sakrio u kofer sa ličnim stvarima. Igralo se na tri stadiona. Velelepni Sentenario nije bio gotov za početak prvenstva, pa su na njemu utakmice počele da se igraju pet dana nakon otvaranja.
Prvi gol u istoriji svjetskih prvenstava postigao je Francuz Lisjen Loran. Njegova reprezentacija pobijedila je Meksiko 4:1, a Loran se upisao u 19. minutu. Karte za utakmice bile su pristupačne velikom broju ljudi pa su susreti bili veoma posjećeni. Prvenstvo je pratilo 590.500 gledalaca, odnosno blizu 33.000 po utakmici.
Utakmica između Francuske i Argentine (0:1) bila je najgrublja. Sudija je šest minuta prije kraja završio utakmicu, ali je kasnije morao da vrati igrače na teren. Argentinu je sa klupe vodio Huan Hose Tamutalja, koji je imao manje od 28 godina. Susret između Argentine i Meksika (6:3) obilježili su prvi penal, koji je uspješno izveo Meksikanac Manuel Rosas, i het-trik gaučosa Giljerma Stabilea.
Najveća senzacija na prvenstvu bila je pobjeda Jugoslavije protiv Brazila 2:1. Naša reprezentacija bila je najmlađa ekipa sa prosjekom nešto iznad 21 godine i taj rekord nikada nije nadmašen. U odličnoj knjizi „Mondijal kroz istoriju” Boris Latinović navodi da je za utakmicu Jugoslavije bio vezan još jedan rekord. Duel sa Bolivijom (4:0) sudio je Urugvajac Fransisko Mateuči, koji je tek navršio 27 godina.
Ni to nije sve. U polufinalnoj utakmici protiv Urugvaja (1:6), poznatoj po lošem suđenju, priznat je pogodak domaćina prvenstva nakon vraćanja lopte u igru od strane policajca. Jedan od pomoćnih sudija bio je Bolivijac Saused. Zanimljivo, radilo se o selektoru Bolivije. Na tom meču je, na njegovu intervenciju, poništen po svim ocjenama regularan gol Jugoslavije.
Na utakmici Rumunija – Peru (3:1), Plasindo Galindo, igrač poraženog tima, bio je u 56. minutu prvi isključeni fudbaler na Svjetskim prvenstvima. Na toj utakmici Rumun Desu postigao je najbrži gol, već u 95. sekundi. Rumuni su, piše Latinović, imali veliku podršku kralja Karolja. Obećao je velike nagrade igračima, a na samom takmičenju bio je pomoćnik selektora Raduleskua.
Reprezentacija Amerike, koja je sa Jugoslavijom osvojila treće mjesto, nije imala nijednog Amerikanca u sastavu. Činili su je igrači francuskog i engleskog porijekla.
Meč za bronzu između Jugoslavije i SAD nije odigran. Za finale između Urugvaja i Argentine vladalo je ogromno interesovanje. Stadion je bio pun. Među 90.000 gledalaca bilo je i 10.000 navijača Argentine, a veliki broj njih bio je spriječen da uđe u Urugvaj.
Kako su oba tima imala svoje predloge o lopti kojom će se igrati, donesena je odluka da se u svakom poluvremenu koristi druga lopta. Urugvajci su slavili 4:2. Dan kasnije zbog toga je bio neradni dan, a nezadovoljni Argentinci pravili su nerede ispred ambasade Urugvaja u Buenos Ajresu. Diplomatski odnosi dvije zemlje bili su prekinuti i obnovljeni su tek pred Drugi svjetski rat.
Najbolji strijelac sa osam golova bio je Argentinac Giljermo Stabile, a zvijezde prvenstva bili su Urugvajac Hose Andrade, koji nije vidio na jedno oko, kapiten Hose Nasazi i jugoslovenski golman Milovan Jakšić.
