Davne 1996. godine drugovi Blažo Jeremić i Dragan Radakovića posljednji put su se vidjeli poslije služenja vojnog roka u Bijeloj Crkvi, a prije četiri dana život im je ponovo ukrstio puteve.
Kao i svakoga dana, tog 12. avgusta policijski službenik Blažo Jeremić kontrolisao je saobraćaj na putevima Crne Gore.
Na radaru je „uhvatio“ jednog vozača koji se kretao iz pravca Bijelog Polja ka Dobrakovu.
Ni slutio nije da će vidjeti poznato lice – svog druga iz vojske, kojeg nije vidio skoro tri decenije.
– On je mene poznao kad sam već ušao u kontrolu i nisam dozvolio da on plati kaznu, ja sam je platio za druga starog, jer radar kod nas ne može da se oprosti – rekao je saobraćajni policajac Jeremić.
Dragana Radakovića je za portal Zrenjaninski rekao da je druga prepoznao na prvi pogled, a onda je to potvrdilo i ime na uniformi.
– Bilo je to u subotu, 12. avgusta, oko podneva. Na izlasku iz Bijelog Polja ka Dobrakovu malo sam povećao brzinu, jer sam žurio da stignem u Vlajkovac. Uvijek dobar „na nišanu“, zaustavio me je Blažo. Na uniformi mu je pisalo ime i prezime, ali sam ga prepozno na prvi pogled. Pa, da l’ je realno da se poslije toliko godina ovako sretnemo. Odmah smo se izgrlili i prisjetili momenata iz vojske – kazao je Radakovića.
Davno su bili vojnički dani, ali ih se Radaković i danas odlično sjeća.
– Davno je to bilo, u martu 1996. godine. Došao sam u kasarnu u kojoj me je baš on dočekao na prijavnici. Inače je bio klasić sa mojim kumom, koji mu je rekao da vodi računa o meni i da me čuva. Tako je i bilo. Mnogo lijepih riječi bih mogao reći o tom čovjeku. Pamti se i pamtiće se još dugo naše druženje u vojsci – rekao je Radaković.
On dodaje da je sa Blažom bio u kontaktu, ali preko društvenih mreža. Ovo im je bio prvi lični susret poslije 27 godina.
– Kad god odem u Crnu Gore na more, zastanem kad vidim patrolu da pogledam da li radi Blažo. Ali, nikada prije ovoga se nismo sreli u Crnoj Gori. Bio je to dirljiv susret, obojici nam je zadrhtao glas od sreće – zaključio je Dragan Radakovića.
