Nekad umjetnik na terenu, sad četkicom slika pored aut-linije
Blistava igračka karijera je ostala negde u prošlosti… Mada, nikada neće biti zaboravljena.
Pamte se medalje, trofeji, titule… Individualne nagrade. Odbojkaška kuća slavnih. Pamti se da je Nikola Grbić bio umjetnik na terenu, da je „crtao” lopte na specijalan način, činio saigrače boljim i predvodio sve ekipe za koje je igrao do evropskih i svjetskih visina.
U penziju je otišao 2014. godine sa statusom legende. Posle svega što je uradio na terenu – svejedno da li je riječ o reprezentativnoj ili klupskoj pozornici – pitanje je bilo može li toliko dobar da bude i pored aut-linije.
Nije još prošla ni decenija otkad četkicom slika van linija terena, a već može da se kaže da je na odličnom putu da napravi podjednako uspešnu karijeru i kao trener. Djelovalo je da je tako nešto gotovo nemoguće. Ne zbog manjka talenta, već zbog ogromnih podviga koje je napravio dok je plesao na terenu.
U igračkoj biografiji ima upisanih deset medalja na najvećim takmičenjima. Na Olimpijskim igrama ima bronzu iz 1996. godine i zlato iz 2000. Na evropskim prvenstvima osvajao je bronzu 1995, srebro 1997, bronzu 1999, zlato 2001, bronzu 2005. i bronzu 2007. godine. Na SP bio je srebrni 1998. i bronzani 2010. godine.
Upravo ta svjetska bronza 2010. godine – desila se na njegovom oproštaju od reprezentativnog dresa. Nije uspio kao kapiten da podigne jedinu titulu koja mu nedostaje, ali je osjetio da je vrijeme da odsvira kraj.
Na klupskom planu – dva puta je bio šampion Evrope – sa Sislijem i Trentinom. Osvajao je titule u Italiji, Rusiji, Srbiji i Crnoj Gori… Uzimao je više puta CEV kup, domaći kup u Italiji, superkupove… Definitivno vitrine su mu do 2014. godine dobro napunjene.
Ali, kada je došao u petu deceniju života i odlučio da započne novu sportsku priču – znao je da će morati da napravi mjesta za nove trofeje.
Sa Srbijom je uzeo Svjetsku ligu, koju nije uspio kao igrač. Uz to stigao je do još jedne evropske bronze. Sa klubovima je dolazio do kupova u Italiji, Poljskoj… Osvojio je i Plus ligu.
Kada je sa Zaksom pokorio Evropu stigla je potvrda da je to početak još jedne vrhunske karijere. Sa reprezentacijom Poljske je dodatno pomjerio granice. Prošle godine je osvojio svjetsko srebro, sredinom ovog ljeta zlato u Ligi nacija, a prije dvije večeri je postao i evropski šampion.
Tačno 22 godine od dana kada je sa Jugoslavijom bio na krovu Evrope. Preplavile su ga emocije, s razlogom…
„U subotu je bila 15. godišnjica očeve smrti. Nisam mislio da će me to toliko dirnuti. Emocije su bile skroz pomiješane. Prije 22 godine, 2001. kao igrač sam osvojio Evropsko prvenstvo, tako da nije samo tužan dan. Posle ovog finala ostaće mi još toplije uspomene“, ispričao je u miks zoni novinarima u Rimu Nikola Grbić.
Posle finala Nikola je završio u zagrljaju svoje porodice. Suze nije mogao da sakrije, a nije ni morao…
„Nisam plačljivac, ali tako je ispalo tada. Na terenu nisam jednostavno imao vremena da razmišljam o njima, jer sam se samo bavio time šta treba da radimo”.
Rekao je Grbić da finalni meč nije bio najteži za Poljsku na ovom turniru.
„Bilo je teško četvrtfinale protiv Srbije. Igrali smo protiv tima koji nije bio favorit. Igrali su potpuno bez pritiska, bili su agresivni… Po mom mišljenju, kasnije je bilo malo lakše. Posebno sa emotivne strane”.
Uspio je da proanalizira igru njegove čete u finalnom obračunu.
„Nije lako igrati sa Italijom. Pogotovo kada imaju ovakvu podršku publike. Igrali su kod kuće sjajnu odbojku. Očekivao sam da će biti veoma teška utakmica. Vršili smo veliki pritisak na njih agresivnim servisom od početka. To nam je olakšalo posao. Što smo duže igrali, bili smo sve bolji. Ovi poslednji dani EP ličili su na Olimpijske igre. Bila je ovo dobra priprema za to”.
Ovih dana će se u Poljskoj bez sumnje žestoko slaviti, ali odbojkaši će brzo morati da se okrenu kvalifikacijama za Olimpijske igre.
„Treba da nastavimo da radimo. Posebno jer se sastajemo sa ekipama koje nisu visoko rangirane. Dakle, za njih je ovo možda jedina šansa da obezbijede učešće u Parizu. Mislim na Bugarsku, Argentinu, Kanadu… Svaka od ovih ekipa može da igra dobro. Mi ćemo morati da prikažemo našu najbolju igru i da budemo potpuno koncentrisani. Opet svih 14 igrača treba da bude spremno, jer je nemoguće odigrati cijeli turnir sa jednom postavom”, zaključio je Nikola Grbić u razgovoru za TVP Sport.
Prije nešto manje od dvije nedelje čuvena „devetka” oduvala je 50 svećica na torti… S obzirom na još svježu krštenicu, pred Nikolom se vjerovatno tek nalaze najveći uspjesi. A djelovalo je da više od svega učinjenog ne može…
Izvor: mozzart sport; fotografije: CEV