NE DAJ (NA) NAS MILO, JER SU (N)OVI JURNULI DA NAS SVE POHAPSE!
Piše Momčilo D. Pejović
Milo, ne daj (na) nas, za Tebe smo sve i svašta radili, a ovi nas hoće sve pohapsiti!? Pomagaj, ako za Boga znadeš, i obrni se sada kad nam je najteže! Možeš ti ako hoćeš! A imaš i odakle pružiti odnosno angažovati najpoznatije pravnike – advokate svjetske! Toliko smo ti barem zaslužili!? Čuju se g(l)asovi zalutalih, zluradih, podlih i bahatih a obneviđelih od pohlepe, uhićenih političkih čaktar ovnova i ovčica iz njegovog biranoga političkog tabora odnosno stada!
U doba „Gulivera na konju“ odnosno „Sedmaka Čobanina“ i njegove duge vladavine u Crnoj Gori nije se moglo desiti da se njegovi odani, prodani, ovejani, pohlepni i (pr)ovjereni politički kadrovi tako lako trpaju u spuške kazamate i drže po nekoliko mjeseci bez podignute optužnice, a kamoli duže od godinu dana da budu u pritvoru, tek onako, zbog „osnovane sumnje“ da su počinili neko krivično djelo zbog kojega se lice goni po službenoj dužnosti, sve do izricanja pravosnažne presude!
Za njegovog diktatorskog režima, vladanja i bahaćenja prostorije spuškoga zatvora bile su širom otvorene samo za neposlušne i njemu politički nepodobne protivnike, koji su se opirali njegovoj straholvadi i autokratskom režimu, odlučni da istraju u borbi za pravo i pravdu. Treba samo da se (pod)sjetimo prvog takvog slučaja u kome je ceh „zabrane verbalnog napada“ na tadašnjeg premijera, bez prava na „slobodu govora i slobodu mišljenja i izražavanja“ platio zatvorom tadašnji poslanik crnogorskog parlamenta Aćim Višnjić!
Kažu odnosno priča se da je, navodno, ostavio sopstvene cipele, u sobi u kojoj je izdržavao zatvorsku kaznu, za Mila Đukanovića!? Od tada pa do danas proteklo je skoro pa tri decenije, a primjera je previše, afera u njegovoj vladavini ima tridesetak, koje jedna drugu prestižu i nadmašuju. Može li se desti da se te Višnjićeve cipele nađu na nogama onoga kome ih je tadašnji poslanik kao zatvorenik namijenio?! Može (li) se reći da se „svijetlo“ na kraju tunela, ipak, već nazire?!
Danas smo svjedoci brojnih dokaza sa ličnim imenima i prezimenima, njihovim nadimcima i brojnim nelegalnim radnjama i krivičnim djelima, bilo da je riječ o švercu oružja, duvana, narkoticima, ubistvima, ucjenama, mitu i korupciji na visokom državnom nivou i tako dalje, kao i da je njegov režim bio toliko ogrezao i obolio od organizovanih kriminalnih radnji na visokom državnom nivou, posebno u institucijama sudstva i policije! Dokaza je bezbroj, makar samo onih iz SKY izvještaja!
Takođe, svakodnevno iz SKY-a, EUROPOLA izvještaja, saznajemo i sa gađenjem čitamo šta su sve činili i na što su sve bili spremni samo da očuvaju svoj kriminalni režim i privatnu latifundiju kao državu i posjed, naravno, i sopstveno bogatstvo koje su nelegalno sticali!
Građani i cjelokupna javnost imaju priliku da u posljednje tri godine prate razna dešavanja i hapšenja njegovih služinčadi, poltrona, hijena u ljudskom obliku, političkih i pohlepnih osoba iz „najjačeg i najbrojnijeg“ političkog stada D(r)PS-ovaca.
Objelodanjuje se hapšenjem, slikom i riječju, ono što smo svi znali a šta se sve činilo u trodecenijskoj vladavini „Sedmaka Čobanina“ odnosno sedmostrukog premijera i dvostrukog predsjednika države Monten(ij)egrinske i, dodatno, da li „počasnog predsjednika“ drugog po redu u državi Crnoj Gori“, koliko je taj režim bio zagazio u pljačku i kriminal, uvezan odozgo pa do dna u gotovo svim državnim institucijama!
Sve je bilo pod kontrolom i samo u interesu jednoga čovjeka, nažalost „državnika“, partijskog lidera i obahaćenog, zadriglog „oca nove crnogorske države i nacije, tvorca crnogorskog novočovjeka i nove istorije“, sa novom ateističkom pravoslavnom i partijskom crkvom za sve agnostike, nevjernike i prodate osobe bez vjere i duše, morala i zdrave pameti, bez svijesti o prolaznosti čovjeka i ljudskoga života na ovozemaljskome „šaru“!
„Druga runda“ hapšenja uslijedila je sa izvjesnom pauzom, ali je znatno podigla pozornost javnosti u Crnoj Gori, (p)ojačala pažnju i povjerenje u novu vlast poslije pobjede na izborima 30. avgusta 2020. godine odnosno manjinske Vlade ili sadašnje parlamentarne većine, dakle 42., 43., i 44. Vlade crnogorske, kao i uverenja velikog broja građana dajući mu nadu da će snaga prava i pravde stići sve one koji su bili na vrhu državne piramide organizovanog kriminala i onih bliskih onima koji su radili i svom snagom sarađivali da se takav sistem održi toliko godina!
Da li su ova današnja odnosno skorašnja hapšenja, nekad visokih javnih funkcionera u državnim institucijama, okašnjela prvoaprilska šala, san ili java, koja zaista nama građanima, žednima prava i pravde, bude povjerenje i odbacuju sumnju da će se nova vlast, ipak, odlučno obračunati sa svima onima koji su stajali u sistemu organizovanog kriminala i korupcije na državnome nivou u vremenu trodecenijske vladavine „Sedmaka Čobanina“, najvećeg farmera političkoga tabora odnosno stada na Balkanu?
Ovih dana, povodom novijih hapšenja njihovih miljenika, saradnika i sigurnih glasova, članova političkoga stada drps-ovaca, čuju se pojedinačne izjave, uzvici, krici, vapaji pojedinaca, patriot-komita, mada neorganizovano, zbog hapšenja „velikih patriota“ i zagovornika privatne države sa jednim njihovim čovjekom koji ih je vodio do NATO-ovske neovisnosti i ličnoga bogatstava stečenog na pljački građana i pljački cjelokupne društvene svojine!
Da li će prostorni kapaciteti zatvora u Spužu uspjeti da odole i zadovolje potražnju za besplatnim boravkom i punim pansionom na „privremeni boravak“ onih koje proslijede sudski i izvršni organi, pitanje je od posebnog značaja za pripadnike političkoga stada D(r)PS-ovaca koji su se, svi su izgledi, već unaprijed pretplatili za „besplatno letovanje“ i provod za redovan „godišnji odmor“ u produženom trajanju?
Mada sam pomno kao istoričar i naučni radnik pratio, ispisivao ono što sam smatrao da je „materijal“ za pisanje nekog istorijskog presjeka u državi Crnoj Gori, sva politička i društveno-ekonomska kretanja u prethodne tri i po decenije odnosno od dana dolaska generacije (pre)poznate u narodu pod nazivom „mladi lijepi i još pametni“, nijesam bio u potpunosti bezrezervan da su se mnogi, pored nesmjenjivog lidera i državnika, baš toliko obogatili da njihove nepokretnosti i bogatstvo je vrijedno po nekoliko desetina miliona eura, barem gledajući prema onome što smo imali prilike vidjeti preko tv ekrana ili pročitati u dnevnoj štampi kao i uvidom u katastar o imovini građana Crne Gore! A koliko je još sakrivenog ostalo?!
Za njih desetoricu, koji su bili na vrhu državne piramide, poznato mi je bilo kako su sticali svoj enormno prvobitni kapital, bilo od prvobitnog šverca cigareta, zatim droge, oružja, drvne građe, šljunka, rasprodajom državnih preduzeća koja su namjerno stavljana u stečaj i tako dalje!
Međutim, za mnoge koji su radili nelegalno i zloupotrebljavali svoj službeni položaj u ličnom interesu ili interesu onih na državnom vrhu nijesam mogao vjerovati da su baš toliko zaradili novaca, a sve „pošteno“ radeći i primajući platu, od koje su mogli imati samo udobniji život za sebe i svoju užu porodicu! Ali, sa toliko kuća, privatnih dvorova, stanova po pet ili šet, auta luksuznih po četiri ili pet, njiva i pašnjaka sa pet i više hektara, građevinskih parcela, pomoćnih objekata, podruma i garaža, restorana, lokala za izdavanja, pa čak i parkova i tome slično bilo je za nepovjerovati da se sve to moglo zaraditi legalno, pa makar danonoćno radili svi članovi iz porodice, pa čak bila to i maloljetna djeca!
Ono što smo mogli ovih dana vidjeti odnosno što nam je prikazano, čak u američkim filmovima se rijetko dešava odnosno (ne) može se vidjeti samo kod kriminalaca i mafije koja se bavi preprodajom narkotika!
Kako nekome takvom, koji posjeduje gotovo sve od nabrojaniog, povjerovati da je sve to stečeno „poštenim“ radom odnosno da nije u pitanju nelegalno stečena imovina? A to je samo ono se da vidjeti i što se odnosi na lično njihovo vlasništvo i članova njihove najuže porodice?
Kako objasniti nekom siromahu, poštenom, osiromašenom i opljačkanom građaninu da je taj i takav neko u svome selu, u do skoro pustom bespuću sagradio dvore, obradio sve njive, pašnjake i podigao voćnjake, asfaltirao put samo do svojih dvorova? A sve stečeno od poštenog redovnog i prekovremenog rada, obavljajući usputno službeni posao koji se morao odrađivati da bi se primao mjesečni lični dohodak?
Kako takvima (ne)povjerovati da imaju „nezaposlenog“ člana u porodici, kada znamo da im je i unuče već stambeno obezbijeđeno iako je maloljetno? A ono koje je završilo „visoke škole“, većinom u inostranstvu na prestižnim fakultetima, gdje se plaća visoka godišnja novčna školarina, ono se već računa u osobe koje se uspješno bave biznisom, i već su u inostranstvu stekli „ugled, povjerenje“ i veliki imetak? Sve su to neki mladi i sposobni, a sve tatini i mamini sinovi i kćeri, budući politički kadrovi koji će Crnu Goru ekonomski „(pre)poroditi“!
Kako ne (po)vjerovati takvima da od penzije ne žive, niti je primaju odnosno „nijesu je regulisali“ a imaju sve zakonsku uslove, i pored toga baš udobno žive i ne žale se? A takvih osoba među osiromašenim crnogorskim građanima odnosno stanovništvom nema mnogo a veliki su patriot-komiti ujedno istaknuti članovi D(r)PS-ovaca! Svoj lični život bi dali za svoga idola, političkog vođu, državnika, tvorca nove nacije i novočovjeka (na)zvanog u narodu od milja „Sedmak Čobanin“ odnosno likom i djelom, imenom i prezimenom za Mila Đukanovića!
„Prva runda“ odnosno serija hapšenja završila se neslavno, a počela je pompezno sa hapšenjem: Saša Čađenović, Vesna Medenica prof. dr Veselin Vukotić, prof. dr Božo Mihailović, Duško Perović, Verica Maraš, Blažo Jovanić, Miloš Medenica, Veselin Veljović, Veselin Mujović, Nenad Neno Vojušević, i tako dalje, mada su većina od nabrojanih pušteni, poslije izvjesno provedenog vremena u pritvoru, da se brane sa slobode!
„Druga runda“ hapšenja odnosno nastavak serije prethodnog hapšenja, takođe je počela gromovito sa hapšenjem bivšeg glvnoga SDT-a, Milivoje Katnića i bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije, Zorana Lazovića, a zatim dan kasnije uhapšena je direktorica ASK-a, Jelena Perović, koja je privedena kod istražnog sudije Višega suda pa, ipak, puštena da se brani sa slobode! Kako će se ova serija hapšenja završiti i kakav će epilog ili ishod biti ostaje da se vidi, jer su (is)pred njih i nas neizvjesni događaji, „a vrijema je majstorsko rešeto“?
Postavlja se pitanje, koje se već samo po sebi nameće: Da li će doći do novog odnosno do treće runde ili serije hapšenja? U toj seriji trebalo bi, gledajući po nekom redoslijedu a shodno službenom položaju, državnoj fukciji, bogatstvu, itd., da bude poveći broj onih koji bi mogli biti uhapšeni a rangirani po navedenim „prioritetima“!? Tako bi, za očekivati je, trebalo da budu, makar, p(r)ozvani da daju izjavu odnosno procesuirani: Milo Đukanović, Svetozar Marović, Duško Golubović, Branislav Mićunović (objavljeno, kao udarna i najnovija vijest, da je sinoć preminuo), Petar Ivanović, Branimir Gvozdenović, mr Predrag Bošković, Miomir Mugoša, Miomir M. Mugoša, prof. dr Duško Knežević, Duško Marković, Slavoljub Stijepović, i njima slični, ako već ima prava i pravde u novoj strukturi vlasti! Zna li se koliko je vrijedna imovina navedenih osoba stečena za tri decenije vladavine „Sedmaka Čobanina“? Da li ona premašuje par stotina miliona eura i da li se ona mogla steći sa primanjima nešto većim, pa čak i duplo većim primanjima od prosječne mjesečne zarade?
Dakle, za očekivati je novi slijed događaja odnosno hapšenja, ako bi se rukovodili onim spoznajama i „osnovama sumnje“ o zloupotrebi službenog položaja, saradnji sa kriminalnim miljeom odnosno pojedincima u organizovanim krimnalnim klanovima u Crnoj Gori, koji postoje i djeluju mnogo daleko izvan granica njenih, iako je ne tako davno Duško Marković, kao premijer ili kao direktor ANB-a govorio da u Crnoj Gori kriminalnih klanova nema, niti kriminal pojedinaca predstavlja neki ozbiljan problem u toj (p)ravnoj, „slobodnoj i demokratskoj“ državi!
Teško je povjerovati da će ubrzo ti događaji uslijediti barem što se tiče prve političke ličnosti i bivšeg državnika koji stoji na vrhu piramide, jer su okolo njega devet krugova odbrane koju čine pojedinci u navedenom spisku iz moguće potencijalne serije! A do tada proteći će mnogo vremena. Trebalo je početi s glave, od vrha kako kaže ona narodna izreka: „Riba smrdi s glave“! Desilo se, ipak, nešto, a to je, za sada, dobro i daje zamah sljedećem koraku odluke da se počne sa vrha.
Ni sam Kata(na), potencijalni papa, ne može da (po)vjeruje da ga smjestiše u „kavez od zlata“, i to baš oni kojima je objeručke pomagao, štitio i obesmišljavao pokrenute procesne radnje, negirajući očigledne argumente time što je odbacivao tužbe govoreći da nema dovoljno relevantnih dokaza, čak „ni udaljena sumnja ne postoji“!
Da li danas, poslije svih dešavanja, ima „udaljene sumnje“ da se procesuiranja uhapšenih nastave, kao i onih protiv kojih se vode već duže vrijeme jalovi sudski procesi a tobožnje istražne radnje se u nedogled odlažu i ročištima nikad kraja! U tome se posebno ističe sudski proces koji se vodi protiv Vesne Medenice, koji nikako da (za)počne već se 13 puta odlaže? Dokle, kojom pravnom akrobatikom se izvode, kao pravne začkoljice, jer „nema glavnoga svjedoka“, bez kojega izgleda suđenje neće počinjati!?
A pastir njihov ili „Sedmak Čobanin“ ne haje za vapaje odnosno politička blejanja da se pomogne uhapšenim ovčicama i onima sa čaktarima kao predvodnicima iz njegova nekad golemoga političkog stada! On mirno, ma potpuno bezbrižno, prati sa distance političku scenu crnogorsku ispijajući šampanjac vrhunskog kvaliteta, samo njemu dostupan i sladi se, mudro ćuti što se njegove vjerne političke sluge hapase i koprcaju, a sve nudeći silne novce za otkup da se sa slobode brane! Čak za jemstvo (ne)ko(je) nudi više od 9 (devet) miliona eura, samo da izađe iz pritvora! Ma ni ta suma novca nije dovoljana, jer je uhićeni velika zvjerka, koja bi mogla biti krunski svjedok saradnik za nečije hapšenje!
Normalan čovjek nikako ne može da pojmi da neko može „prikupiti“ ponuđenu svotu novca za onoga koji je, svi su izgledi, zadužio mnoge od onih koji garantuju svojom imovinom da pritvorenik neće bježati već da će se uredno odazvati sudskim pozivima, nešto slično „političkom „svecu iz Grblja“ i mudracu Svetu zlatoustom“, koji je još na „psihijatrijskom liječenju“ u Beogradu! Do kada će to njegovo liječenje (po)trajati, a uveliko se priča da je „postignut dogovor“ za njegovo bjekstvo odnosno odlazak na „liječenje“?
A možda njihov „Sedmak Čobanin“ – pastir – farmer politički i progovori reda radi, a sve okruglo pa na ćoše bude dato da ih (o)hrabri, jer treba sebe spašavati dokle god se može odnosno dokle se god svi oni ne pozatvaraju i privedu sudu pravde!?
P.S. Odužih, ali ne mogah odoljeti, inspirisan hapšenjima onih koji su se cijeloga svoga života hvalili velikim i poštenim radom, patriotizmom i sigurnim glasom, grabeći eure i gradeći vile i dvorove, obrađujući njive i pašnjake, i tako dalje i tome slično! A sada neka malo odmore od velikoga truda i rada, nađu svoj mir i vrijeme za pisanje memoara! Ipak, „Sedmak Čobanin“ ih je „kupio“ i ujedno u svemu nadvisio! Zato su tamo gdje jesu i treba da budu njegova sigurna odbrana i siguran glas!